Category Archives: Uncategorized

Ideologija obiteljskih odnosa

Naša uvjerenja i gledišta udaljuju nas od doživljaja svijeta onakav kakav je. Naše mišljenje o tome što je ispravno onemogućava nas da vidimo što je potrebno. U sferi naših obiteljskih odnosa onda ne vidimo ono što moramo napraviti ili ono što ne smijemo napraviti da bi naši odnosi funkcionirali dobro. A to ne znači slijediti moralne, religijske, psihološke ili bilo kakve druge norme. Već razumjeti zakonitosti po kojima se naši odnosi odvijaju i sile koje u njima djeluju, i uskladiti se sa njima.

Ali ovo nije moguće ako mi mislimo da znamo „bolje“ i imamo svoje mišljenje i izgrađene stavove o tome što čini dobar partnerski odnos, koje je roditeljstvo dobro a koje ne, što podrazumijeva pojam „majka“ ili „otac“, što čini obitelj, kad počinje život. Mi smo u neprilikama u kojima jesmo upravo zbog toga što želimo sve riješiti na nivou razuma, a to nas odvodi daleko od mogućnosti da percipiramo ono što je zaista bitno.

I sama riječ „obitelj“ poprimila je ideološko značenje koje se svojata od određenih svjetonazorskih opcija, i kao takva, naravno, izaziva reakciju i opoziciju. Dok se iscrpljujemo raspravama, bit obitelji ili partnerskog odnosa ostaje skrivena.

Zauzimati se za jednu ili drugu svjetonazorsku opciju, odnosno shvaćanje “obitelji” samo pokazuje (još jednom!) našu arogantnost na djelu. Kao da će se drevne i sistemske zakonitosti obiteljskih odnosa povinovati našem, naravno „ispravnom“, trenutno modernom ili tradicionalno utemeljenom stavu o obitelji.

I sa jedne i sa druge strane ideološke pozicije, mi smo ti koji preuzimamo ulogu „stvoritelja“, pa tako određivanje i definiranje obitelji uzimamo u svoje ruke. Zato se naše trenutno stanje svijesti po pitanju obitelji može najbolje opisati ne toliko „u ime obitelji“, već prije kao „u ime boga“. Pripadnici svih svjetonazorskih opcija imaju svoga boga, odnosno ponašaju se kao da oni imaju tu moć i pravo da definiraju značenje „obitelji“ odnosno da stvore obitelj „na svoju sliku i priliku“, na sliku i priliku svojih uvjerenja.

Ono što im je zajedničko je tvrdokornost, odnosno apsolutna uvjerenost u moralnu superiornost vlastite ideološke pozicije. Također, spremnost da idu u borbu „do kraja“ u ime svoje pozicije.

Ono što im je također zajedničko je nerazumijevanje sila kojima su rukovođeni obiteljski sistemi o kojima tako žučno raspravljaju, te „ne-viđenje“ onoga što na dubljoj razini zaista omogućava skladne odnose koji su ispunjavajući za sve.

Uvidi koje o djelovanju ovih nevidljivih sila i zakona u našim odnosima dobivamo kroz konstelacije, često se pogrešno razumiju kao izraz neke od svjetonazorskih opcija.

U konstelacijama, kroz iskustveni, doživljajni proces tražimo onu poziciju (fizičku i duševnu) koja donosi najveći mir, sklad, uravnoteženost, koja omogućuje nesmetan protok ljubavi, zdravlja i životnog uspjeha za sve članove određenog obiteljskog ili odnošajnog sistema. Dobro je ono što individua u konstelaciji, u svom tijelu, osjeti kao dobro, a ne ono što bilo tko definira kao neko opće dobro, koje vrijedi za sve. U konstelacijskom radu, svakom pojedincu, svakom odnosu ili obitelji, problemu ili pitanju pristupa se pojedinačno, empirijski (iskustveno) tražimo tu poziciju sklada u svakoj novoj konstelaciji, za svaki slučaj ponaosob. Ponekad će se „rješenje“ poklopiti sa našim ili nekim od svjetonazorskih uvjerenja, ponekad ne.

Naši svjesni napori i racionalna razmišljanja, uvjerenja i odluke bazirane na tome ne vode nas dovoljno duboko, obično nisu dostatni da nađemo dobro rješenje za nas u skladu sa našom dušom. Jer duša nije impresionirana logičkim argumentima ili našim pokušajima da definiramo svijet i naše odnose po našoj slici i prilici.

Konstelacije obiteljskih sistema

Više od „ispravne ideologije“ obiteljskih odnosa, konstelacije nas uče, važno je znati da na primjer i nerođeni brat naše majke pripada u našu obitelj, kao i poginuli zaručnik naše bake, kao i netko usmrćen nesretnim slučajem od strane nekog člana naše obitelji. Važno je, dakle, znati tko sve pripada nama.

Zatim je važno uključiti sve one koji su bili isključeni kroz zaborav, prezir, obiteljsku tajnu, ljutnju, sram ili krivnju ili zato što su drugačiji, jer samo nam cjelovitost i povezanost osigurava da se osjećamo sigurno u svojoj obitelji i svijetu.

Važno je, također, poštivati sudbinska ograničenja, kao što je invaliditet, nemogućnost imanja djece, bolesti, rane smrti i drugo.

Važno je znati kako ovo sve djeluje na nas, po kojim zakonitostima se odvijaju naši odnosi i kojeg „boga“ slijede. I važno je uskladiti se sa ovim zakonitostima, naučiti ići niz tok rijeke života, umjesto plivati uzvodno.

Važno je također, uz nalaženje našeg pravog jata i znanja tko sve pripada našem jatu, naći svoje pravo mjesto i pravu veličinu u tom jatu. Paradoksalno, kada nađemo gdje smo i kako vezani, i kada pristanemo na tu vezanost i povezanost, onda smo tek slobodni razviti (donekle) svoju individualnost i autonomiju.

Sve ovo možemo učiniti kroz konstelacijsku metodu, uvijek iskustveno, uvijek samo za određeni obiteljski sistem, uvijek u skladu sa drevnim sistemskim zakonitostima, uvijek samo kroz doživljaj „ispravne“ pozicije u našem tijelu, koje je jedini pouzdan indikator „obiteljske ideologije“ koja nama najviše odgovara i godi, koja je ispravna za nas.

Alemka Dauskardt

Priprema za radionicu

Često mislimo da znamo što uzrokuje problem u našim životima i obiteljima, a ipak  ostajemo zaglavljeni u našim životnim sklopovima. Kroz konstelacije dobivamo nove uvide i iscjeljujuće slike na neverbalan način koje apsorbiramo direktno kroz naša osjetila. Dobijemo nove slike naših obitelji. I osjetimo kakav utjecaj ove nove slike imaju na naše tijelo-dušu. Ovo ide puno dublje od ideja koje izražavamo verbalno. Ovi doživljaji mogu utjecati na naše obiteljske odnose na način koji se čini beznapornim, a koji može našim životima dati novi pravac. Ovaj proces kreće se polako, ali sigurno, prožimajući naše živote i naše obitelji.

Očekivanja i podrška

Ovo je iskustvena radionica u kojoj svatko sudjeluje dobrovoljno i odgovorno, u kojoj se otvaramo prema novim uvidima. Konstelacijske radionice nisu zamjena za psihoterapiju ili medicinski tretman. Svaki sudionik preuzima odgovornost za svoj osobni proces, za nivo svog sudjelovanja, kao i za efekte svog rada. Većina ljudi nalazi ove radionice vrlo korisnim i ne doživljavaju nikakve teškoće nakon sudjelovanja, iako radionice mogu biti vrlo intenzivno emocionalno iskustvo, nakon kojih nekad možemo doći u kontakt i sa nekim do tada nedostupnim osjećajima i uvidima. Ukoliko imate poteškoća sa ovime, uvijek nam se možete obratiti nakon radionice.

Priprema za radionicu / Stav prema radu

Dobro je na radionicu doći odmoran, sa bistrim umom i tijelom. Također, dobro je doći otvoren, bez detaljnih planova i namjera. Ne morate unaprijed odlučiti da li želite raditi na vlastitom pitanju ili ne. Ne morate raditi na vlastitom pitanju. Dobiti ćete dosta uvida samim reprezentiranjem u radovima drugih i prisustvovanju u samom konstelacijskom krugu. Ukoliko dolazite prvi puta dobro je da se prvo upoznate sa radom i sa voditeljima prije postavljanja vlastitog pitanja. Postavljanje vlastite konstelacije ne može se zahtijevati, niti sudionici imaju “pravo na konstelaciju” samo zato što su sudionici radionice. Konačnu odluku o tome tko postavlja donosi voditelj tijekom radionice. Obično svatko tko želi, može raditi na vlastitom pitanju. A uvijek rade oni kojima je najviše potrebno. Atmosfera konstelacijskih radionica je atmosfera poštovanja jednih za druge, za voditelje i za rad, kao i atmosfera otvorenosti bez namjere, planiranja i cilja. Također, atmosfera povjerenja u proces i samu metodu, kao i u sile koje djeluju u „polju koje zna“ i na koje se u ovom radu oslanjamo.

Reprezentiranje

Na radionicama sudionici su nekad birani da stoje u poziciji članova obitelji osobe koja postavlja konstelaciju. Svatko može biti predstavnik, nije potrebno nikakvo predznanje. Kao predstavnik jednostavno trebate osjetiti fizičke senzacije, osjećaje i impulse koji prolaze kroz vas. Voditelj će vam reći da li i kada trebate izvijestiti o njima ili ih jednostavno iskusiti, možda slijediti pokret koji osjetite u vašem tijelu.

Predstavnici ne igraju uloge kao u teatru. Predstavnici su više kao “antene” pomoću kojih čitamo informacije iz polja određenog obiteljskog (ili drugog) sistema. Važno je samo prepustiti se određenoj energiji pozicije, s povjerenjem da sve što doživljavate dolazi iz vaše pozicije u konstelaciji (iako iskustvo može rezonirati sa vašim osobnim). Važno je također ne interpretirati racionalno ono što osjećate, ne cenzurirati svoje doživljaje, kao i oduprijeti se želji da pomognemo. Reprezentiranje nije štetno, a često nam donosi vrlo dragocjena iskustva i osobne uvide, pa i odgovore na naša pitanja, iako smo bili u konstelaciji “za drugog”.

Pripremanje za vlastiti rad

Na radionicu probajte doći odmorni i otvoreni za novo iskustvo. Također, važno je nemati puno obaveza i druženja odmah nakon radionice kako bi imali neko mirno vrijeme za integraciju.

Pitanje u koje želite pogledati na konstelacijski način treba biti ozbiljno pitanje. Konstelacije koje se baziraju na trivijalnim pitanjima ili se postavljaju neozbiljno, na primjer iz znatiželje, ili zato da promijenimo nekog drugog nemaju dovoljno energije i ne dovode ni do kakvih korisnih uvoda.

Dobro je uvijek definirati pitanje u odnosu na nas (na primjer zašto ne mogu ostvariti uspješan partnerski odnos, umjesto zašto je moj partner takav i takav). Pitanje treba biti konkretno, o nečemu što nam predstavlja neku teškoću ili bolnu prepreku uspješnom življenju SADA i OVDJE.

Informacije o obitelji

Dobro je znati osnovne informacije o vašoj obitelji po mogućnosti nekoliko generacija unazad. Važno je znati tko sve pripada u vaš obiteljski sistem. Također i da li je bilo onih koji su imali tešku sudbinu, kao npr. djeca koja su umrla rano, osobe sa invaliditetom, oni koji su emigrirali, počinili samoubojstvo, imali mentalnu bolest, bili crne ovce obitelji i drugo. Važno je sjetiti se pobačene i mrtvorođene djece, one koja su dana na posvojenje, vanbračne djece.

Važno je da znate tko su vam otac i majka, kao i koliko braće i sestara – mrtvih i živućih –  iz svih veza vaših roditelja imate.

Važne činjenice su i one o prijašnjim partnerima naših roditelja ili baka i djedova, kao i svih onih kroz čiju nesreću ili smrt je naša obitelj stekla neku dobit. Nasilje i nasilna smrt nekog člana naše obitelji, kao i počinjeno nasilje ili ubojstvo od strane nekog člana naše obitelji. Ponekad je važan i onaj tko je nekom iz naše obitelji spasio život. Učestvovanje u ratovima, također.

Ne morate znati sve pojedinosti o vašoj obitelji. Ovo su samo neke od informacija koje mogu biti od pomoći u konstelacijskom procesu.  Ne morate imati odgovore na sva ova pitanja prije nego što dođete na radionicu.

Uglavnom, zanima nas koje je vaše “goruće” pitanje / problem u vašem životu sada, a onda samo informacije o tome: 1. Tko pripada u vašu obitelj?, kao i 2. Što se desilo u vašoj obitelji? (u smislu snažnih sudbinskih događaja vezanih za situacije života i smrti.) Ponekad nam nikakve verbalne informacije nisu potrebne za konstelaciju.

Nakon konstelacije

Nakon vaše konstelacije najbolje je ne raditi ništa, u smislu da ostanete sa iskustvom konstelacije i da je ne analizirate intelektualno. Nemojte se pitati, a što sada trebam uraditi? Ili što to znači sada za mene? Čak niti o čemu se tu radilo. Ponekad ne znamo (na racionalnom nivou) niti što se zbilo, a konstelacija svejedno ima značajan utjecaj na nas i naš obiteljski sistem. Konstelacijski proces djeluje na nivou drugačijem od racionalnog i inzistiranje na analiziranju i racionalnom razumijevanju ometa efekte konstelacije. Ostati samo sa doživljajnim iskustvom, dozvoliti sebi da budemo pod dojmom našeg iskustva, eventualno podsjećanje na završne slike konstelacije – to je sve što trebamo učiniti.

Da bi dozvolili da se ovi efekti razviju u nama što dublje, preporučuje se da nakon konstelacije provedemo neko vrijeme u miru i sami sa sobom, bez riječi i analiza, u tišini. Naročito se smijemo dozvoliti uplitanja drugih sudionika. Često je najbolje o konstelaciji ne pričati ni sa našim obiteljskim članovima. Iscjeljujući efekti konstelacije odmotati će se u svoje pravo vrijeme kada odustanemo od namjere da nešto sa njima napravimo. I često ćemo nakon nekog vremena dobiti jasnu spoznaju o tome kako trebamo djelovati ili možda koju odluku donijeti.

Nakon konstelacije u našoj duši osjećamo jednaku ljubav za sve koji nam pripadaju. Često smo kroz konstelaciju uključili nekog tko je iz tog kruga isključen. Ili smo našli svoje pravo mjesto u tom krugu koje prije nismo imali. Ili smo teret koji smo nosili za nekoga ostavili toj osobi sa poštovanjem. Uglavnom, otvoreniji smo za prihvaćanje sudbina sviju uključenih upravo onakvih kakve one jesu, bez žaljenja, potrebe za poravnanjem, popravljanjem ili kompenzacijom. Bez tuge ili osude, bez osjećaja krivice. Ako je osobna krivnja prikladna, onda često znamo što konkretno trebamo učiniti da bi se odgovorno nosili sa njom. Nepotrebna patnja zamijenjena je često prihvaćanjem onog što jest, što se očituje kroz osjećaj mira u duši i duboko prepuštanje. Ovi osjećaji dovode također do promjena na tjelesnoj, fizičkoj razini koje možemo odmah uočiti kroz povlačenje simptoma, boli u tijelu ili jednostavno kroz drugačiji, puno opušteniji izgled našeg lica.

Što god da se desilo u konstelaciji, to ne trebamo smatrati receptom za naše ponašanje i odluke vezane za ljude reprezentirane u našoj konstelaciji. Umjesto toga jednostavno dopustimo konstelaciji da radi u nama i onda se jednostavno možemo zateći kako se u određenim situacijama ponašamo drugačije nego ranije. Ili odnosi sa članovima obitelji sa kojima prije nismo bili u kontaktu, postanu bliski. Što god da se desi, vjerojatno je da ćemo uočiti veću povezanost i opuštenost. Kao i veću životnost, veću mogućnost za punu participaciju u životu.

Povjerljivost

Od svih sudionika se očekuje da čuvaju povjerljivost drugih, iako ovo obično nije problem jer na kraju radionice svatko ostaje samo sa onim uvidima koji su važni osobno za nas, a zaboravi sve što je vezano za druge.

Ovo je rad također koji ima ugrađen mehanizam čuvanja povjerljivost kroz selektivni zaborav – pamtimo samo ono što je relevantno za nas osobno. Također, ovo je rad kroz koji dostojanstvo i integritet svakog polaznika ostaje očuvan. U posebnim slučajevima, kada je sudionicima izrazito važno da se neka konkretna informacija ne spomene u grupi, moguće je urediti rad na taj način, u prethodnom dogovoru sa voditeljem. Često se rad odvija i na apstraktnom nivou, gdje nitko ne zna za osobni problem osobe koja radi, niti se zna koga predstavljaju predstavnici, niti se išta priča – već se sam proces odvija kroz tzv. pokrete duše i otkrije nam samo ono što je potrebno da bi došli do novih uvida.

Obično otkrijemo da su svi uvidi u isto vrijeme važni za sve koji učestvuju i tako završavamo obično uz dubok osjećaj povezanosti. Ne kroz detalje naših životnih priča, već kroz univerzalnost nevidljivih zakona koji vladaju našim životima.

Alemka Dauskardt

———-

Datume radionica možete provjeriti OVDJE.

Seksualnost: mudrost tijela

VEZANOST

Veza između partnera je uspostavljena kroz konzumaciju ljubavi, odnosno kroz sam seksualni čin. Sviđalo se to nama ili ne, nerazrješiva vezanost između partnera proizlazi iz seksualnog ujedinjenja. Ne povezuje ih namjera ili izbor, već sam fizički čin. Samo ova činjenica ih čini parom i samo ovaj čin ih čini roditeljima.

Zbog toga ako je njihova seksualnost ograničena na neki način npr. zbog inhibiranosti, impotencije ili sterilnosti, vezanost se ne ostvaruje u potpunosti, iako to par želi. To također važi za partnerske odnose u kojima partneri izbjegavaju rizike seksualnosti i onda se suočavaju sa manje krivnje i odgovornosti ako se rastanu.

„Kada jednom partneri uspostave vezu kroz seksualnu intimu, rastajanje bez boli i krivnje više nije moguće.“ (Bert Hellinger)

Iako ova vezanost uzrokuje teškoće za roditelje koji se rastaju, ona također štiti njihovu djecu od egoističnih i hirovitih rastava.

Ova odlučna uloga koju seksualnost igra u vezanju partnera očito pokazuje prevlast tijela nad duhom. Možemo doći u iskušenje da obezvređujemo tijelo u usporedbi s duhom. Kao da je ono što je učinjeno iz fizičkih potreba, želje, seksualne privlačnosti ima manju vrijednost od onoga što postižemo kroz racionaliziranje i moralnu volju. Fizička želja pokazuje svoju moć i svoju mudrost tamo gdje razlozi i moralnost dosegnu svoju granicu i ustuknu. Želja se uvijek ponovno pojavljuje, i onda kada su se racionalna ograničenja umorila. Viši razlog i dublje značenje koje proizlazi iz instinktivnih fizičkih poriva nadilaze razum i volju.

OČUVANJE ŽELJE

Želja mora biti obostrana i oba partnera moraju davati i uzimati. Da bi odnos bio uspješan partneri moraju ravnopravno dijeliti rizike odbijanja, kao i radost davanja. Onaj koji želi je u slabijoj poziciji, jer drugi ima moć da odbije. Neki partneri žele moć i nadmoćnost davanja i stoga nikada ne traže – ne žele se razotkriti kroz svoju želju i zato na različite načine mogu pokušati umanjiti potrebu za partnerom. Jer nigdje nismo tako ranjivi kao kada želimo u našem najintimnijem odnosu. Ali zato partneri koji u podjednakoj mjeri žele i koji partnerovu želju tretiraju s poštovanjem mogu riskirati želju jedno za drugim uvijek nanovo. Tako njihov odnos može doseći veliku dubinu i bliskost.

Partnerski odnos se produbljuje, potvrđuje i obnavlja kroz seksualnost. Seksualnost je također barometar partnerskog odnosa na kojem se transgresije ljubavi brzo očituju. Prestanak intime u odnosima bez opravdanog razloga kao što je npr. bolest, često znači i kraj partnerskog odnosa kao takvog, čak i ako partneri ostanu zajedno. Jednako tako, izvanbračna seksualna veza često ima moć staviti točku na i bračnog života. Naročito ako je dijete začeto u novoj vezi (što znači oformljivanje novog sistema) najbolje rješenje je prekid dotadašnje veze. U mnogim slučajevima ipak parovi se radije pretvaraju da je moguće „vratiti se na staro“ nakon izvanbračne veze. Ali zakonitosti ljubavi se ne obaziru na formu ili naša nastojanja, kao ni na racionalna uvjeravanja ili moralne norme. Ljubav slijedi zakonitosti duše koje su u dosluhu sa našim instinktima i našom seksualnošću i ne obaziru se na razum ili moral.

KONZUMACIJA LJUBAVI

Seksualna konzumacija ljubavi nije samo osobni čin. Seksualno sjedinjenje muškarca i žene ima također i univerzalnu dimenziju. Ono nije samo privatno zadovoljstvo, već nešto što se proteže daleko izvan individualnog i što uvlači muškarca i ženu u univerzalni pokret. Sjedinjenje je potpuno kada su oboje povezani sa tom kretnjom, tim univerzalnim pokretom.

Žena se može predati ovom sjedinjenju i u potpunosti uzeti kada je povezana sa ženskošću u punom smislu. Izraz ove povezanosti sa ženskošću je ženina povezanost sa njenom majkom. Preciznije, povezanost sa njenom majkom kao ženom i majkom, kao i sa njenom bakom kao ženom i kao bakom. Ove linije povezanosti idu duboko u prošlost, tako da je žena nošena svojom ženskom lijnijom u osnovnoj progresiji života. Kada je ona u harmoniji sa ovom kretnjom, ona posjeduje snagu za potpuno predavanje i sjedinjenje, kao i snagu želje i strasti. Ona tada također posjeduje snagu da pristane na sve posljedice ovog sjedinjenja, što god da ono donese u njen život.

Isto važi i za muškarca. On se može predati i u potpunosti uzeti samo ukoliko je povezan sa univerzalnom muškošću u osnovnoj progresiji života. Onda on posjeduje mušku snagu, snagu muškosti, koja ima ratoborne oblike. Muškarac je u osnovi ratnik. Slabi muškarac nije sposoban za sjedinjenje jer nije povezan sa snagom svoje muškosti. Ratnik je onaj ko je spreman i ko može obraniti svoju obitelj. On stvara svoj put u životu i štiti i skrbi za svoju obitelj. Muškarac nema tu snagu ako se oslanja samo na sebe. Snaga dolazi od njegovog oca koji stoji iza njega kao muškarac i kao otac. Iza njegovog oca stoje njegovi djedovi i pradjedovi. Tada je muškarac nošen svojom muškom linijom i u harmoniji je sa svojom muškošću. Takav muškarac se može dati svojoj ženi i može je uzeti sa snagom, željom i strasti. On, također, može pristati na sve posljedice ovog sjedinjenja, bez obzira kakve one bile. U tome je veličina. U tom smislu je konzumacija ljubavi najveći nama znani čin. To je naša veza sa dubinama našeg bića. Sva druga razmjena u partnerskom odnosu crpi snagu iz ove osnove, iz ovog sjedinjenja.

Potpuno sjedinjenje je moguće kada oba partnera prihvate da trebaju ono što drugi nudi i da mogu dati ono što drugi treba.

Racionalne kalkulacije ne pomažu. Planovi i namjere skovane u glavama partnera vrlo brzo pokažu svoju nemoć. Ukoliko se vjenčamo zbog forme, želje za sigurnošću, zbog poboljšanja ekonomskog položaja, zbog vjere, zbog statusa, zbog toga što želimo partnera prvenstveno kao majku ili oca naše djece ili kao zamjenu za vlastite roditelje – brak je osuđen na neuspjeh.

Supružnici se možda i neće rastati, ali seksualnost, taj nepogrešivi barometar u odnosima, će biti ozbiljno narušena. Intima će biti problematična ili u potpunosti izostati. A nerijetko će jedan ili oba partnera uspostaviti izvanbračne odnose. Naša instinktivna priroda će kroz našu seksualnost pokušati dovesti stvari u red, ili bar iznijeti na vidjelo ono što nije u skladu sa životnim zakonitostima ljubavi u našem odnosu. Tako se preljub muža npr. u konstelacijama često otkrije kao pokušaj da se uspostavi sistemska ravnoteža u braku u kojem je muškarac tretiran kao dijete od strane žene. Okrivljavanje ili moralna osuda tu naravno ne pomaže.

U ovakvoj situaciji, na sistemskoj razini , kad se žena stavlja u ulogu majke, muževa ljubavnica je zapravo njegova žena. Ukoliko ljubavnica ostane trudna (a trudnoća se u takvim vezama često događa puno brže i lakše), stvoren je novi sistem, nova obitelj. Inzistiranje na očuvanju braka radi forme iz bilo kojeg razloga nema dobre posljedice ni za kojeg sudionika ove, ne tako rijetke životne drame. U ovakvoj situaciji jedino dobro rješenje je da se muž i žena rastanu i da muž ide u svoju novoosnovanu obitelj.

Ljubav želi istinu, a seksualnost je jedan od načina na koji je ljubav razotkriva. Muževa želja da bude vjeran u skladu sa svojim moralnim načelima, kao i jadikovke žene da je žrtva muževljevih seksualnih hirova, odnosno prijevare, ostavljaju dušu – ravnodušnom!

PRIMJER IZ ŽIVOTA

Muškarac i žena ušli su u vezu koja nije bila zasnovana na seksualnoj privlačnosti. Unatoč tome, lijepo su se slagali i imali dobar prijateljski odnos kojeg su i jedno i drugo željeli održati. Nisu imali djece. Onda je žena jednog dana (ili noći) imala strastveni „one night stand“ i ostala trudna. Njen partner joj je „oprostio“ i pristao podizati dijete kao da je njihovo. (Kako se tu osjeća žena, kako muškarac, kako ljubavnik, a kako dijete?!)

Iako su joj instinkti govorili drugačije, žena je pristala na ovaj aranžman, ali se njihova veza ipak raspala. A žena je imala osjećaj da je nevidljiva i da je nitko ne čuje niti uvažava. To je često posljedica tajni i skrivanja istine. Nakon nekoliko godina shvatila je da ne može dulje varati sebe, niti svoje dijete, niti svoju obitelj i odlučila izaći van sa istinom uz veliko olakšanje i sreću što je ona ona, što je njeno dijete to što je i začeto upravo u takvim okolnostima. Jer tu naravno nema ničeg lošeg. Loše je jedino kad probamo prevariti sebe, ili zapravo, zakonitosti ljubavi koje vladaju u našim odnosima. Kada ne prihvaćamo ono što je, već nastojimo život kreirati sami, drugačiji od onog što se stvarno događa.

Interesantno je kako je žena opisala svoj osjećaj potpune otuđenosti i nepripadanja na sprovodu oca svog partnera. Budući da je imala dijete sa drugim čovjekom, ona je zapravo pripadala drugom obiteljskom sistemu i zaista nije imala puno veze sa obitelji svoga partnera. S druge strane, „igrom slučaja“ postala je vrlo dobra prijateljica sa sestrom svog ljubavnika, oca svog djeteta, koja se također vrlo dobro slagala sa njenim djetetom i ne znajući da je ona zapravo djetetova tetka. Sistemske povezanosti i zakonitosti nije moguće prevariti.

Razum je voljan, ali tijelo je mudro.

Politička korektnost ljubavi

Zašto se danas bojimo reći da je žena žena, a muškarac muškarac i da postoji nešto što im je dano i zadano kao takvima? Zašto postoje tako oprečni i polarizirani stavovi o tome? Zašto je teško živjeti ove naše uloge danas na način koji nas ispunjava? A ovo je jednako teško ako smo žena ili ako smo muškarac, i neovisno o našoj seksualnoj orijentaciji ili tipu obitelji u kojoj živimo. Da vidimo da je tome tako dovoljno se osvrnuti oko nas, pogledati u naše intimne odnose ili pročitati novine.

Kada god se ovih dana spomene prirodna, arhaična, spiritualna i fizička privlačnost i međuovisnost muškarca i žene, kao i donekle zadane im uloge i funkcije, naš racionalni ego se buni na jedan od predvidljivih načina:

Ali ima žena koje privlače žene i muškaraca koje privlače muškarci.

Ali ima muškaraca koji zlostavljaju žene.

Ali ima žena koje su zadovoljnije same nego u odnosu.

Ali ima muškaraca koji nisu dovoljno snažni da se žena na njih osloni.

Ali ima puno žena sa uspješnim karijerama.

Točno. Ima. I sve to nam ne govori ništa o moćnim silama koje djeluju kroz muškarca i ženu i koje, to je očigledno, utječu na većinu nas. Možda ovo pobjeđuje u nekoj diskusiji racionalnih argumenata, ali ne govori ništa o našoj pravoj prirodi, ne dotiče dušu, ništa ne dokazuje, niti opovrgava.

Da, danas su muško-ženski odnosi oslabljeni. Godine patrijarhata i ratovanja ostavile su svoj danak. Da, danas su i žena i muškarac izgubili povezanost sa svojom iskonskom prirodom i zaboravili zov svoje spiritualne seksualnosti. Da, povređujemo jedni druge. Da, postoji nasilje prema ženama i treba ga spriječiti. Da postoji diskriminacija i žena i onih koji odstupaju od „norme“ u svakom pogledu i protiv toga se treba boriti. Da, postoje oni koji nađu ljubav u isto spolnim vezama i to pripada cjelokupnosti ljudskog odnošenja. Da, sve više žena se okreće isključivo karijeri bez zasnivanja obitelji i ako je to izbor koji ispunjava kao takav treba podržati.

Iznošenje ovih „argumenata“ u kontekstu prirode muško-ženskih odnosa i sistemskih i spiritualnih zakonitosti kojima su podložni ne doprinosi ništa. Ponekad su ovo pokušaji da racionaliziramo gubitak življenja u skladu sa tim zakonitostima, sa prirodom i sa našom dušom. Ne postoje nikakve norme propisane od strane čovjeka koje bi bile iznad ovih zakonitosti. Niti pravne, niti psihološke, niti religijske (jer one su od čovjeka također, a ne od Boga kako se žele prikazati), niti moralne, niti tzv. humanitarne. Praviti se da postoje, bez obzira sa koje svjetonazorske pozicije dolaze, znači ne živjeti u skladu sa zakonima naše vlastite duše. A onda svi gubimo i svi trpimo. A u svemu tome, najviše trpi ljubav.

Naše muško-ženske odnose više ne vidimo kao tango dvoje različitih a jednako vrijednih (iako jedan vodi, a drugi slijedi) koji su upravo privučeni jedno drugom zato što su različiti. Ne vidimo ih kao ples yina i yanga, spoj polariteta koji premošćuje dualnost, priliku za spiritualno razvoj, razvoj duha kroz sami odnos ova dva entiteta: muškarca i žene, kao dva izražaja iste kozmičke stvarnosti.

Muško-ženske odnose danas vidimo samo kroz prizmu naših mišljenja i stavova, kao nešto što se povinuje našim svjetonazorskim uvjerenjima.

Više nam ništa nije sveto. Naš Racio i naš Ego i ono što smatramo „ispravnim“, naša racionalna uvjerenja jedini su bogovi kojima vjerujemo. Politička korektnost, koja je danas na cijeni, odražava upravo vladavinu ovih principa, u isto vrijeme razotkrivajući našu nadmenost: mi znamo što je ispravno, mi to možemo procijeniti, mi imamo slobodan izbor, mi smo ti koji krojimo vlastitu sudbinu i naše odnose onako kako želimo! Mi smo međutim samo neminovno žrtve vlastitog hubrisa, što uglavnom spoznamo kada se suočimo sa prihvaćanjem odgovornosti za nered koji smo napravili od svojih života!

Živimo u svijetu u kojem su i muškarci i žene izgubili mogućnost da se povežu sa svojom istinskom prirodom, oboje iskorišteni i ranjeni, prepušteni sami sebi i svojoj nemogućnosti da se povežu na dobar način. Stoljeća patrijarhata i ratova oštetila su nas i jedne i druge, osudili na življenje u kojem ćemo, otuđeni od svoje prave prirode, i jedno od drugog, biti nezadovoljni, upirati prst jedno u drugo, kriveći se međusobno, bez ljubavi.

Pobornici tzv. “teorije zavjere” reći će vam da je ovo namjerni inžinjering. Odvajanje od naše prave prirode i oslabljivanje muško-ženske povezanosti ide na ruku funkcioniranju društvenih sistema koji se baziraju na ekstremnom individualizmu koji je “slobodnom voljom” slobodan izabrati robovanje konzumerizmu i manipulaciji. Samo nepovezane, nezadovoljne individue dobri su potrošači. Bez obzira da li dijelimo ovo mišljenje, izgleda da zaista postoje razne interesne grupe kojima ovakvo stanje muško-ženskih odnosa odgovora.

Inzistiranje crkve, kao i drugih konzervativnih institucija na očuvanju obitelji, ne čini puno za jačanje naših odnosa. Ona je naime također dio patrijarhalnog sistema, i iako se čini da zagovara poštivanje uloga muškaraca i žena, čini to na način koji je propisan unutar postojećih religijskih sistema, koji su također ideološki. Time zapravo nije ništa bliža obnavljanju istinske povezanosti sa našom spiritualnom prirodom kao i spiritualnom aspektu muško-ženskih odnosa.

Prava muškost i prava ženskost, kao i njihov ples, najmoćnija su sila našeg kozmosa i nema ničeg uzvišenijeg i ljepšeg. Nema većeg i svetijeg čina nego kada se muškarac i žena predaju jedno drugom u ljubavi, kada žive tu ljubav kroz sve što rade i kada se njihova ljubav ostvari kroz dijete kao produžetku te ljubavi. Seksualni čin kao izražaj te povezanosti je najdublji ljudski čin čiji se značaj često omalovažava, čija se dubina i posljedice često ne razumiju.

Ono što je istinski spiritualno je u isto vrijeme svjetovno, fizičko, puteno i vrlo prizemljeno, blisko zemlji i prirodnim zakonitostima. Ne postoji ništa što je više sveto nego kada muškarac i žena uzmu jedno drugo u ljubavi i predaju se svojim nagonima, jer se na taj način oboje stavljaju u službu Života i podvrgavaju se oboje zajedno silama koje su veće od njih i koje kroz njih djeluju.

Zašto je to tako teško priznati, uočiti i živjeti? Da, ljubavi se zapravo bojimo. Ne usuđujemo joj se predati na milost i nemilost kako ona to zahtjeva. Ne želimo ispuniti njene uvjete jer od nas ne zahtijeva ništa manje već da živimo svoju punu ženskost i svoju punu muškost onako kako nam je dano kroz naše pretke i našu žensku ili mušku liniju, kroz ione vremena. Ljubav od nas ne traži ništa manje već da se povežemo sa našom istinskom spiritualnom prirodom kroz našu muškost, odnosno našu ženskost. I da riskiramo intimnu povezanost u službi Života. Na jedan od načina kako je nama dano. Racionalni kontra-argumenti ne pomažu pred ovim izazovom, niti nas spašava politička korektnost ideološke pozicije koju zagovaramo. Ljubav traži nešto drugo od nas.

Alemka Dauskardt

———————————————————————-

 

man and woman

Metoda sistemskih konstelacija

Metoda sistemskih konstelacija relativno je novi pristup terapiji i uravnoteženju životne energije koji nije lako prenijeti u riječi. Jedini način da se sazna o čemu se tu zapravo radi jest iskustveni: samo doživljaj ovog pristupa na djelu može nam omogućiti pravo razumijevanje.

Opisano vrlo sažeto, konstelacijska metoda koristi osobe, sudionike iz grupe koji se obično ne poznaju, da predstavljaju članove (obično obiteljskog) sistema, odnosno članove obitelji osobe koja ima pitanje, koji se onda pozicioniraju u prostorni odnos, “postavljaju u konstelaciju”. Ovim relativno jednostavnim postupkom (pod uvjetom da su zadovoljeni određeni parametri i uz nadzor iskusnog voditelja) možemo vrlo brzo doći do preciznih informacija o osobama koje su predstavljene, kao i dinamikama obiteljskih odnosa. Iako predstavnici o njima ne znaju ništa. I iako se radi o o osobama i događajima koji su udaljeni prostorno i vremenski, i koji možda više nisu među živima. Točnost ovako dobivenih informacija je mnogo puta provjerena i dokazuje se kroz svaku novu konstelaciju.

Ovaj fenomen, u konstelacijama nazvan “fenomen percepcije predstavnika” ne može se u potpunosti objasniti u okviru poznatih i priznatih znanstvenih paradigmi o ustrojstvu svijeta. I zbog toga možda neće biti prihvatljiv onima koji žele prvo znati kako nešto funkcionira prije nego što se prepuste samom doživljaju.

Sistemski konstelatori se u pravilu ne opterećuju puno racionalnim objašnjenjima ovog fenomena koji redovno koriste u svome radu. Kroz praktičnu primjenu i sada već više od 30 godina akumuliranog iskustva, oni koji se bave konstelacijama našli su način kako da koriste fenomen dobivanja informacija iz “polja koje zna”u olakšavanju mnogih problema življenja i kada ne mogu u potpunosti objasniti mehanizme njegova djelovanja.

 

Konstelacijska metoda također baca novo svjetlo na zdravlje i bolest kao i na obiteljske dinamike koje su odgovorne za jedno i drugo. Bolest se pojavljuje kada imamo problem povezanosti u odnosima ili kad nismo pravilno ukorijenjeni u život. Zdravstvene teškoće (one koje doživljavamo kao fizičke i one koje doživljavamo kao psihičke) često se pojavljuju kada postoje konkretne osobe koje su isključene iz našega šireg obiteljskog sistema ili upućuju na neki konkretan događaj ili situaciju iz prošlosti koja traži razrješenje. Rješenje se nalazi kroz uključivanje. I kroz povezivanje problema s njegovim kontekstom koji uvijek leži na sistemskoj razini, obično na nivou širega obiteljskog sistema koji se proteže i kroz nekoliko generacija. A metoda sistemskih konstelacija omogućava nam upravo to.

 

Poput sada već zastarjelog procesa razvijanja fotografija, kada postavimo konstelaciju, ove do tada skrivene dinamike koje stoje iza životnih teškoća za koje nemamo objašnjenje, počinju se polako pomaljati na našem “konstelacijskom papiru”. Sve dok ne postanu kristalno jasne, vidljive našem oku i razumljive našem razumu. I kao takve, otvorene za promjenu.

Kada ih malo bolje upoznamo, onda možemo vidjeti da je i bolest, na primjer, izraz ljubavi. Razboljeti se, naime, možemo za mamu ili umjesto nje. Kroz našu bolest možemo izraziti poriv da slijedimo u smrt osobu koju volimo, a koju smo izgubili. Našom bolešću također možemo podsjećati druge članove svoje obitelji na nekog zaboravljenog ili nepravedno isključenog člana našeg obiteljskog sistema. Kao na primjer na mrtvorođenu stariju sestru ili dijete dano na posvojenje koje se ne spominje.

Takva je dubina te instinktivne ljubavi u našim primarnim sistemima da ona bolest, pa i smrt, ne vidi uopće kao nešto zastrašujuće, već kao cijenu koja se voljno (iako nesvjesno) plaća za očuvanje cjelovitosti tih sistema, kao i naše vezanosti i našeg pripadanja njima.

Konstelacijska metoda omogućava nam razumijevanje ovih, ponekad pogubnih procesa, kao i njihovu promjenu. Snagu ove arhaične, instinktivne, slijepe ljubavi moguće je iskoristiti tako što ćemo je preusmjeriti i izraziti kroz zdravlje i uspjeh, umjesto kroz bolest i teškoće. Ali ovu snagu i njeno djelovanje treba prvo upoznati, razumjeti i priznati. Tek tada se otvaraju mogućnosti za promjenu.

Koja su to saznanja o našim odnosima koja dobivamo kroz konstelacije?

Ova saznanja o funkcioniranju ljudskih odnosa uključuju npr uvide o tome:

  • Kako najbolje funkcioniraju odnosi između muškaraca i žena
  • Kakav mora biti odnos roditelja i djece da bi se djeca osjećala sigurnim i bila spremna prihvatiti život
  • Što je prikladno, a što ne u odnosu roditelj – dijete
  • Štetnost zamjene uloga roditelja i djece i kako je izbjeći
  • Da mnogi uzroci depresije i ograničene životne energije dolaze uslijed odbacivanja života takav kakav nam je dan i kakav nam je došao kroz naše roditelje
  • Da ukoliko roditelji nose teret, djeca im pokušavaju pomoći tako što njihov teret žele preuzeti na svoje leđa, često kroz bolest i životni neuspjeh
  • Kao i da mnogi problemi koje imamo danas imaju svoj uzrok u događajima iz prethodnih generacija koji nisu razriješeni na dobar način.

Većina ovih dinamika odvija se na nesvjesnom nivou i kada se osvrnemo na svoje živote često nećemo moći razumjeti zašto se naši životi odvijaju po određenim obrascima, čak i kada to ne želimo. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo odgovore na vrlo konkretna osobna pitanja kao što su:

  • Zašto sam odabrala ovu profesiju
  • Zašto sam odabrala nasilnika za muža
  • Zašto se osjećam kao da nigdje ne pripadam
  • Zašto stalno imam doživljaj odbačenosti
  • Zašto postoji konflikt između mene i djece
  • Zašto sam depresivna
  • Zašto ne mogu ostvariti partnerski odnos

Na mnoga od ovakvih i sličnih pitanja postoji odgovor, odnosno postoji razlog za većinu životnih situacija u kojoj smo se našli.

U velikom broju slučajeva metoda sistemskih konstelacija nam omogućava da otkrijemo uzročno-posljedičnu vezu između trenutne životne situacije, odnosno neke poteškoće, životnog problema i određenog događaja, situacije ili doživljaja iz naše obiteljske prošlosti. Također, otkriva nam zakonitosti i sile koje vladaju nama i našim odnosima, koje su uglavnom skrivene i podsvjesne i o čijem se postojanju vrlo malo zna.

To ne znači da su ove sile nova, moderna pojava, naprotiv, za njihovo postojanje i važnost znale su mnoge drevne i plemenske kulture. Nerazumijevanje ovih sila i nepoznavanje mehanizama kojim one djeluju na nas, također, ne znači da nismo pod njihovim uticajem. Posljedice njihovog djelovanja vidimo svakodnevno u svojim životima, a kroz konstelacije vidimo i način njihovog djelovanja.

 Ove sile bi mogli usporediti sa silom gravitacije. Koliko znamo, gravitacija je oduvijek bila dio pojavne stvarnosti na ovoj našoj planeti, ljudima su jabuke oduvijek padale na glavu ako su sjedili ispod stabla. Newton nije izumio gravitaciju, samo nam je pomogao da je razumijemo našom glavom, odnosno našim razumom, a ne samo čvrgom na našoj glavi.

Upravo tako nam ove sile koje djeluju u našim životima i čija je svrha uređenje naših odnosa u obitelji i zajednici, lupaju životne čvrge na različite načine: čine nas nesretnim, bolesnim, razvode naše brakove, odnose djecu u ovisnost, čine nedostupnim ono što najviše želimo – sve dok ne spoznamo njihove zakonitosti i mehanizme njihovog djelovanja, i dok se sa njima ne uskladimo. (Dok se možda ne maknemo ispod stabla sa kojeg padaju jabuke.)

 

Mnoge discipline sve se češće suočavaju s ograničenošću jednodimenzionalnih pristupa koji se oslanjaju samo na pojedini simptom, pojedini organ, te pojedini kemijski, fiziološki ili psihološki aspekt poremećaja zdravlja. Sve smo svjesniji svojeg neznanja o tome što zapravo uzrokuje većinu fizičkih i psihičkih bolesti, kao i nemoći da narušenu homeostazu dovedemo u red invazivnim procedurama, farmakologijom, pa i psihoterapijom. Nepremostiv jaz između duha i tijela u našem poimanju svijeta ne dovodi nas bliže rješenju.

Konstelacije nam otvaraju nove mogućnosti jer nas vode na drugačije mjesto, u pomalo čudesan krajolik gdje ne važe uobičajena pravila. Otvaraju nam pogled na svijet koji je istovremeno začudan i neizrecivo lijep: svijet u kojem su duša-tijelo jedan entitet , svijet u kojem smo svi povezani, u kojem nitko i ništa nije zaboravljeno, u kojem postoje zapisi o svemu što se ikada dogodilo, u kojem se savjest grupe brine za svakog člana podjednako i osigurava da nitko nije ostavljen ili zaboravljen, svijet u kojem je naša pojedinačna svijest dio kolektivne svijesti sa kojom se svaka individua može povezati u svakom trenutku i re-kreirati cijeli hologram sistema/grupe kojoj pripada, u kojoj jedan pojedinac može promijeniti ne samo sadašnjost već i prošlost i budućnost svojeg obiteljskog sistema, u kojem se informacije prenose kroz prostor i vrijeme trenutno, u kojem umrli i dalje u nama žive i u kojem duh pokreće sve jednako i u jednom pravcu, ne praveći razliku između dobrih i zlih, jer u tom svijetu nema podijeljenosti i sve je Jedno.

 

Alemka Dauskardt

Mamini sinovi

Svaki dječak, kao i djevojčica, život započinje u sferi svoje majke. Majka za dijete nije samo osoba koja ga je nosila u svome tijelu i koja se brine za njega – majka je sve- Život i Univerzum. Dijete ne doživljava sebe kao odvojeno od majke, već kao dio nje i majku kao dio sebe.

A ipak, vremenom, dijete se mora odvojiti od te sveobuhvatne, „sveprožimajuće“ energije majke i, iako ostaju zauvijek povezani, sin odrastanjem mora napustiti majčinu sferu utjecaja i stati uz svoga oca. Jedino ovaj pokret mu omogućava povezivanje sa svojom muškom linijom kroz svoga oca i svoje muške pretke.

Kada se dječak „napunio“ majčinskom ljubavlju svoje majke i kada je onda zauzeo svoju poziciju u svijetu muškaraca kroz dobru povezanost sa svojim ocem, onda je on odrastao muškarac koji je spreman i raspoloživ povezati se sa ženom u partnerskom odnosu na dobar način, na način koji poštuje njegove roditelje, njegovu muškost i ženskost njegove partnerice.

Prvi korak na tom putu je, dakle, dobro povezivanje sa majkom koje je moguće jedino ukoliko je majka dobro povezana sa ocem, u partnerskom odnosu koji zadovoljava njene potrebe. Kada je partnerski odnos između majke i oca oslabljen iz bilo kojeg razloga (na primjer, fizičke ili emocionalne odsutnosti oca), tada blizina majke postaje preopasna za sina. Potrebita majka koja svoje potrebe za intimnom povezanošću nema zadovoljene u odnosu sa svojim mužem, nesvjesno će se svojom potrebitošću okrenuti prema sinu.

Kada se sin u svojoj potrebi za majčinom ljubavlju približi majci, dočekati će ga potrebitost žene, sa kojom se dijete ne zna nositi. Sin voli svoju majku i želi napraviti sve što je u njegovoj moći da majka bude sretna. Čak i pokušati zadovoljiti njene neispunjene potrebe kao žene, ali u tome, naravno, nikada ne može uspjeti. Zato će se osjećati nedoraslim i neadekvatnim, što i jest kao dijete, za takav zadatak. Ali za to će kriviti sebe i često ovaj osjećaj neadekvatnosti prenijeti i u svoje buduće partnerske odnose.

Sin u ovakvoj situaciji će sa omalovažavanjem gledati na oca i osjećati se superiornim u odnosu na njega, što će mu još više udaljiti mogućnost povezivanja sa izvorom muškosti kroz njegovu mušku liniju. Također, ostati će gladan i majčine ljubavi, koju će onda u pravilu tražiti od svoje partnerice kada jednom stupi u partnerski odnos. Time će osuditi svoj partnerski odnos na propast, jer će to biti preveliko opterećenje za ženu, a i on će na kraju biti razočaran jer mu žena ne može (i ne treba) dati ono što nije dobio od majke.

Jedine mogućnosti koje sinu u ovakvoj situaciji obično preostaju je da se fizički udalji (na primjer da napusti roditeljski dom čim je prije moguće), da fizički odgurne majku od sebe ili da podigne neku vrstu zida između sebe i majke kako bi se zaštitio. Ovaj zid, na nesreću, onda ostaje podignut i prema svim drugim ženama koje sretne, onemogućavajući funkcionalan partnerski odnos.

Razvoj muškarčeve seksualnosti postaje naročito kompliciran u ovakvim uvjetima odrastanja. Majka, kao prva žena u sinovljevu životu, je jednostavno preblizu kada se počinju buditi njegovi seksualni nagoni. Iako nesvjesno, zavodničko ponašanje majke uvjetovano njenim neispunjenim potrebama, sinu je nepodnošljivo. Sin postaje ljut na majku i mora je, ponekad agresivno, odgurnuti od sebe. Ovo također onda može postati obrazac njegovih budućih odnosa sa ženama.

Ovi mamini sinovi često nemaju problema sa pronalaženjem i osvajanjem partnerica. Oni su privlačni ženama jer su u djetinjstvu naučili podosta (i previše!) o intimnoj povezanosti sa ženama. Također, provodeći veći dio djetinjstva u majčinoj sferi utjecaja ovi muškarci razvijaju u velikoj mjeri svoju žensku stranu, pa se čine bliži ženama, bolje ih razumiju. Ovo ih ponekad čini uspješnim zavodnicima i dobrim ljubavnicima – oni imaju iskustva sa potrebama žena. Ali muškarac koji je blizak ženama na ovaj način nije postojan, nije netko na koga bi se žene mogle osloniti na duge staze. On ženama zapravo ne vjeruje i nedostaje mu muška energija koja je potrebna za uspjeh partnerskog odnosa. Nedostatak ove muške energije i posljedice koje to ima za partnerski odnos, žena će prije ili kasnije osjetiti kao problematičan i opterećujući.

Sve u svemu, za ženu najbolji prediktor dobrog izbora partnera je dobra povezanost muškarca sa njegovim ocem. A tko stoji iza takvog oca, kao i iza svakog snažnog muškarca? Njegova zadovoljna majka. Koju čini zadovoljnom njen muž. Koji je dobro povezan sa svojim ocem. I tako u krug. Začaran ili čaroban, ovisi o tome kako smo savladali odrastanje, odnosno koliko smo se uskladili sa zakonima ljubavi u partnerskim i roditeljskim odnosima. Konstelacije nam mogu pomoći u tome, bilo da ih radimo iz pozicije sina, majke ili oca.

Alemka Dauskardt

mothers and sons

Family and Systemic Constellations: a method, approach, therapy or something else?

By Alemka Dauskardt, M.A. Psych

Family and Systemic Constellations are  a living and growing body of knowledge that is mostly discovered through an experiential method of inquiry.

It successfully resists any attempts to be comprehensively defined. As soon as we say anything about it, including how it came about or who “invented” it, as soon as we call it this or that way, there is a myriad of voices who offer a different perspective.

Risking that, I offer my view that Family Constellations have been developed by Bert Hellinger, a German psychotherapist, as an innovative and original approach, through synthesis of many different modalities and strands of knowledge coupled with his own phenomenological insights.

It was originally applied within a psychotherapy framework as a method of offering professional help in ameliorating some of life’s difficulties which are encountered in everyday living. At the beginning it was maybe merely a method in which unrelated persons were set up to represent family members, and through which we gained a direct insight into the dynamics operating in the system being set up.

A peculiar phenomenon which became apparent through these “set ups” was that strangers somehow picked up the information about the family members when they were set up to represent them.

This phenomenon of “representative perception,” which was informed by what was later referred to as “the knowing field” allowed us to gain insight into the particular family dynamics, the blockages and all, and then also to balance, to unblock, to restore, or to include, which often brought relief and healing.

The phenomenon of the knowing field and of the ability to gain direct knowledge about any human system through representative’s perception has become a hallmark of the constellation method which distinguishes it from any other. So, “constellations” are a method of setting up, the doing of it aptly named “constellating.”

As constellation after constellation was set up, with the same phenomena being observed, firstly by Hellinger and then many others, and in many different cultures all over the world, it became obvious that we are not only dealing with a method of therapy but also learning something important about how our relationships operate.

The universal laws of life, often called the “orders of love” started to emerge and revealed a view of most intricate, co-dependent network of interrelationships in human systems, governed by mighty forces which followed their own logic, unrelenting in pressures they exert on us. And which we are totally oblivious about. Through constellation method, we started to re-discover the ancient knowledge available to many traditional tribal cultures, all but lost for us, the inhabitants of modern world.

This knowledge, this time coming to us through the phenomenological insight gained through many constellation set ups, became intrinsic to what we today refer as the Family or Systemic Constellations approach.

It is a new body of knowledge of human relationships, which concerns the orders that operate in our relationships, the importance of systemic conscience as well as the awareness about how these are being played out in partner or parent-children relationships, relationships to our ancestors, relationship between victims and perpetrators, national conflicts and reconciliation, and relationship to the Spirit.

It allows us to look at some of the most difficult issues we as humans face in our lives and it guides our interventions. It also sometimes allows the opportunity to alleviate profound suffering.  In that it is the most powerful approach I have come across, and many others who encountered it around the world agree. Its popularity has been increasing steadily, the enthusiasm and acclaim by which it is met only matched by the controversy it also regularly elicits from more established disciplines.

Out of this experiential knowledge gained through many a constellation, the view of the world emerged which we can not ignore but by which our established worldview is deeply challenged and with it some crucial concepts that it rests on: like the very notion of good and bad, conscience, independence, freedom, free choice, rationalism and individuality, dualism of matter and non-matter, separation of body and soul – and other.

However, if we take the phenomena we observe in constellations seriously, then a whole new world opens up to us. This world is uncharted, reveals itself to us only in the next step, is mysterious, deep and powerful, limitless, conscious, living, breathing and above all – loving.

Available to us only if we approach it from below, humbly, sticking closely to the ground, with respect and no intention, only helpful if nothing is demanded. Learning how to navigate through this world requires years of learning, purification and spiritual discipline, the learning that never stops as new, ever more astonishing vistas open in front of our (closed) eyes.

So, what is a constellation? What does it mean to constellate? Who or what helps in constellations? Can it be practised within a psychotherapy or any other framework?
One can, maybe, only use “constellation method” without applying “constellation approach,” or apply “constellation approach” without adopting the “constellation world view” which lurks behind.

The question of “what is a constellation” or “what is a Family Constellation” can only be answered by individuals who are on different stages of walking the constellation path and the answer will be different for everyone. Also, constellations keep changing, growing from method into a science of human relationship into a world view.
 
The insights gained through constellations also reveal that the “orders of love,” whose universality and immutability we only just discovered, might be changing. In addition, the founder of the constellation approach keeps developing it further, claiming that what we have put much effort to learn so far is already superseded by new ways of family constellating.
 
No wonder we have difficulty explaining what it is we do when we offer constellations! No wonder every attempt among the practitioners to find this one definition of “Family Constellations” remains elusive.
 
This also makes Family Constellations a unique discipline, different from any other. It is in constant flux, can become known only through our own personal, individual perspective, is experiential and essentially undefinable.
 
If I have learned anything in my twenty-something years of “constellation contact,” it is that it always keeps me on my toes, requiring constant learning, re-learning, letting go, challenging assumptions and change. By now, I am certain there is no end to that – there is always more!

 

 
 
About the author

Alemka Dauskardt, MA Psych, is a Systemic Constellations practitioner in Zagreb, Croatia. She offers constellation workshops and education in Croatia and elsewhere, translates constellation literature and promotes constellation work in various ways. She is an active member of the International Systemic Constellations Association and a regular contributor to The Knowing Field journal. She expects to attend the 2017 North American Systemic Constellations Conference.

As first published on North American Systemic Constellations Blog

http://www.nasconstellations.org

drvs korijenima

Ljubav i rat / Love & War

 

Muškarci su oslabljeni kroz generacije, najviše kroz ratove. Ili su odsutni očevi i muževi dok ratuju, ili se nisu iz rata vratili, ili su se vratili kao prazne ljušture, samo fizički prisutne.

Žene su kroz generacije naučile da se ne mogu osloniti na muškarce. Poginuli djedovi i emocionalno odsutni očevi odgajaju sinove koji ne stupaju u svoju punu muškost i ne mogu preuzeti odgovornost svoje muške uloge. Žene u odnosu sa njima ostaju razočarane i same, rađaju djecu, ali i “oblače hlače”, preuzimaju i odgovornosti muškaraca. Time je i njima onemogućeno ostvarenje njihove pune ženskosti. Osjećajući se nadmoćno, gledaju na muškarce sa indignacijom ili ljutnjom. Najviše od svega su umorne i razočarane. Svoje sinove onda vežu uz sebe i često se od njih nadaju dobiti ono što nisu dobili od njihovih očeva.

A kći niti može imati dobro potrebno iskustvo sa prvim muškarcem u njenom životu – njenim ocem, niti može naučiti punu ženskost od svoje majke. Sin odrastao u ovakvoj dinamici ne može postati dobar muž, niti ova kći nekom dobra žena. Krug se zatvara. Živimo u vremenu oslabljenih muško-ženskih odnosa, oslabljene muškosti i naoko jake, ali neispunjene ženskosti. Ovo su prave, ozbiljne, tragične posljedice ratova. Ukoliko se oni ponavljaju kroz generacije (kao na našim prostorima), potrebno je ponekad otići i pet generacija unazad da bi se u određenoj obitelji pronašla zdrava, neoslabljena muška ili ženska energija.

Partnerski odnos uključuje sve ovo. Tako često partneri vide samo jedno drugo, i u ljubavi i u konfliktu. Kada smo zaljubljeni vidimo samo jedno drugo. I kada stvari, neminovno, pođu po zlu, ne preostaje nam ništa drugo već da krivimo jedno drugo. Pronalaženje izlaza iz ovakve situacije je u proširivanju našeg vidokruga, tako da on uključuje ne samo našeg partnera, već i njegove roditelje, pretke, porijeklo i sve ono što pripada u njegovu / njenu obiteljsku sudbinu. Kada iza našeg partnera vidimo sve ono što on / ona donosi sa sobom, sve što pripadanje njegovom / njenom obiteljskom sistemu podrazumijeva, sve prošle traume, sve pokidane veze sa svim posljedicama, tek tada možemo reći da vidimo našeg partnera. I tek tada možemo reći istinsko DA našem partneru. I tada nema iznenađenja ili ljutnje kada zaljubljenost prestane i kada se u našem krevetu pojave svi duhovi prošlosti.

Partnerski odnos može izdržati test vremena i težinu životnih zadataka samo na ovaj način, uz ovakav proširen vidokrug značenja pojma LJUBAV.


Patrijarhat je naudio muško-ženskim odnosima, žene su danas u obrambenom stavu, ne usuđuju se vjerovati i prepustiti muškarcu jer je on u prošlosti zloupotrijebio to povjerenje.

Zašto su muškarci zloupotrijebili to povjerenje kroz patrijarhat i njegove institucije i zloupotrijebili žene? Zato što su i oni sami bili zloupotrijebljeni od strane patrijarhata. Kroz njega su i oni sami bili žrtve. Njihova istinska priroda zaštitnika i onoga tko je u službi ženskog principa, koji ga poštuje i čuva je iskorištena. Instinktivan poriv muškaraca da brani svoje pleme, svoje žene i djecu od svih opasnosti i napada, iskorišten je za regrutiranje muškaraca u vojsku (instrument patrijarhata) koja je onda poslana u tuđe zemlje kao osvajačka, u službi ove ili one imperije.

Ovakvi ratovi koji odvajaju prirodni instinkt očuvanja i zaštite našeg plemena od samog ratovanja, ubijaju dušu ne samo muškaraca, već i same ljubavi. Lišeni smisla ovi ratovi odvode muškarce od njihovih žena i obitelji, daleko od zemlje njihovih predaka. Ovakvi ratovi ne ubijaju muškarce samo literalno, već kradu dušu i onih koji prežive. Kada se samo kao prazne ljušture vrate svojim ženama, one znaju da su izgubile onog muškarca kojeg su nekad znale, onog ponosnog ratnika koji je osvojio njeno srce.

 Mi danas živimo u svijetu u kojem su i muškarci i žene, oboje iskorišteni i ranjeni, prepušteni sami sebi i svojoj nemogućnosti da se povežu na dobar način jer su i jedno i drugo izgubili dodir sa svojom istinskom spiritualnom prirodom. Osuđeni na življenje u kojem ćemo i jedni i drugi biti nezadovoljni, upirati prst jedno u drugo, optužujući se međusobno, bez ljubavi.

Ljubav je ostala tamo negdje daleko. Potrebno je naći put nazad kući. A to možemo jedino zajedno. Za taj, kao i svaki drugi životni zadatak, neophodno smo potrebni jedni drugima: muškarci i žene.


 

ENGLISH

Men have been weakened through generations, mostly through wars. They are either absent fathers and husbands while fighting, or they haven’t returned, or they came back as empty shells, their souls not really present.

Women have learned through generations that they can not rely on men. Killed grandfathers and emotionally absent fathers raise sons who are not able to step into their manhood fully. In relationship with them women feel disappointed and alone, bearing children, but also taking over male responsibilities. Through this, a women’s path to their full womanhood also remains blocked. They feel superior to men or angry. Mostly, they feel betrayed and tired. Their sons they hold closely to themselves, hoping to get from them what they did not get from their fathers.

These sons can not grow fully into the role of a man and a husband. A daughter also can not learn from this mother how to fully be a woman. The circle is closed. And these are the real, serious, far reaching, tragic consequences of wars. These are also victims of wars. With recurring wars, we sometimes need to go five or more generations back to find strong, unburdened, free flowing male or female energy.

Alemka Dauskardt

men-going-to-war

Učinci konstelacijskog rada

Iz završnog pismenog rada jedne od polaznice edukacijsko – razvojnog programa “Osnove sistemskih konstelacija” u 12 modula:

———————————————————–

Učinci konstelacijskog rada

 Moj život je u zadnje dvije i pol godine bio vrlo dinamičan i promijenjiv da mi se čini kao da sam proživjela barem nekoliko života u to vrijeme. Bilo je to vrlo intenzivno vrijeme mnogih osobnih radova kroz razne prakse pa tako i konstelacijskih. Zbog toga mi je malo teško odijeliti što je točno utjecalo na određeni aspekt, ali svakako su svi radovi podržavajući i vodili su ka istom, u svakom slučaju za mene pozitivne ishode.

 

Primijetila sam sljedeće:

 – porast samopouzdanja

– jasno postavljenje granica prema drugima

– nestao je strah od konflikta što je dovelo do zauzimanja za sebe bez straha

– razvoj osjećaja ženstvenosti

– gajenje osjećaja zahvalnosti

– osjećaj imanja prava na život i biti ovdje

– prihvaćanje sebe

– povećana prisutnost

– povećan kapacitet (emotivni, energetski)

– povezanost sa životom

– otvorenost prema svijetu i novim iskustvima – aktivno djelovanje

– osjećaj pripadanja

– bliskiji odnosi

– povjerenje u unutarnje vodstvo, povjerenje u život

– kontakt s unutarnjim dijetetom

– porast životne energije

– emotivna stabilnost

– povezanost s emocijama

– jasno izražavanje sebe i svojih potreba

– uživanje bez krivnje

– veća opuštenost

– jačanje osobnog integriteta

– odrastanje (potpuna financijska samostalnost i preseljenja iz roditeljskog doma – u realizaciji taman dok pišem ovaj rad 🙂 )

 

Kako se sve to manifestira u mom životu? Samopouzdanje mi je dalo hrabrosti da se upuštam u izazove, nova iskustva, otvorilo me prema svijetu. Jačanjem svojih granica u odnosima sam više svoja.  Znam tko sam i ne gubim se u emotivnim vrtuljcima, izazvanim vanjskim okolnostima. Kako više nemam straha od konflikta lakše mi je zauzeti se za sebe i svoje potrebe. Razvoj ženskih kvaliteta primijećujem u tome da sam si dopustila biti nježna, blaga, ranjiva. Više se njegujem u svakom pogledu. Ugađam si. Opuštenija sam. Iako još uvijek postoje razdoblja stresa i briga, to je puno manjeg inteziteta i trajanja, nego ranije. Oslobodilo mi se puno životne energije pa tako opet imam volje i želje za učenjem, istraživanjem i općenito biti aktivnom sudionicom u životu. Više nemam osjećaja odvojenosti od svijeta. Po prvi puta doživljavam povezanost sa svijetom i ljudima, bez straha. Sigurnija sam. Javilo se neko povjerenje u unutarnje vodstvo, vjera u život i prihvaćanje svoje sudbine i ograničenja, koja ona nosi. Osjećam se podržanom od života. Otvaraju mi se prilike. Njegujem odnos s unutarnjim dijetetom. Osluškujem svoje potrebe i namirujem ih, bez očekivanja da će netko drugi to učiniti za mene ili osjećaja povrijeđenosti ako to ne čine. Lakše primam, ali lakše i dajem. Iako još uvijek nisam ostvarila partnerski odnos kakvom težim, primijećujem da sam postala vidljiva kao žena i muškarci mi rado prilaze, što je za mene potpuna novina! Nekako sam prisutnija. Uživam bez osjećaja krivnje i uzimam ono što mi život nudi. U svakom pogledu osjećam da se dogodio rast i događa se još uvijek. Ponekad osjećam lakoću postojanja što je za mene potpuno novi doživljaj!

 U moju svakodnevicu ušla je jedna velika riječ – ZAHVALNOST. Da, znala sam i prije da treba biti zahvalan na onome što imamo, ali to je sve bilo nekako u glavi i što sam više željela osjećati zahvalnost, to sam samo više bila frustrirana zbog nemogućnosti pronalaženja tog osjećaja u sebi. Znala sam za riječ, ali mi je bilo teško dati joj značenje jer mi je iskustveno to bilo potpuno strano. Nakon što sam spoznala osjećaj, mogla sam riječi dati puno značenje. U dnevničkim zapisima zadnjih godinu dana bilježim često osjećaj duboke zahvalnosti – Životu.

 Zapis iz dnevnika:

 Sve se promijenilo. Sve je živo. Život mi daje. Baš mi daje. Nisam to nikada prije osjetila. Nisam nikada prije uzimala od Života. Sve mi je to sad neobično i novo. Prije mi je bilo teško osjećati zahvalnost jer nisam ništa mogla primiti, koliko god žudjela za time.

 U jednom takvom doživljaju osjećaju zahvalnosti došla mi je sljedeća slika:

 Imala sam sinoć lijep moment s primanjem od Života. Osjetila energiju u dlanovima i duboko sam disala. Došla mi je slika Života kako stoji iza mojih roditelja i isijava poput zraka Sunca preko i kroz njih, prema meni. Ja stojim nasuprot, gledam u tu sliku i primam, punim se. To me smirilo.

 

Za nekoga tko je većinu svog života proveo u odmetništvu, s osjećajem nepripadanja, neprihvaćanja, izoliranosti, velikom čežnjom, a istodobno i strahom od ljubavi i bliskosti, sa sklonošću bijega iz tijela pri intenzivnim emocijama, disocijaciji i hrpe drugih simptoma kao što su anksioznost i panični napadaji, periodima potpune nezainteresiranosti za život i nedostatkom životne energije za ikakvim ostvarenjem u bilo kojem pogledu, zaključujem da sam napravila veliki progres. Naravno, još uvijek postoje dani kad se vratim „na staro“, ali onda oživljavam sjećanja i slike novih iskustava, ona koja me vode prema Životu, a ne od njega. Nije uvijek lako, ali trudim se.

 Sve više prihvaćam život kakav mi je dan.”

(kompletni završni rad možete pročitati na linku OVDJE)

doors of constellations

Pobačaj: “pro-Soul” pogled

Prekid trudnoće, iz konstelacijske perspektive, nije primarno pitanje ljudskih prava ili moralnosti ili zakonske regulative. Već događaj koji ostavlja posljedice na našoj duši, bez obzira kakva su naša uvjerenja ili stajališta. Boriti se za pravo na pobačaj, kao i boriti se za ograničavanje tog prava ima vjerojatno svoje mjesto u okviru društvenog angažmana sukladno našim uvjerenjima. Na nivou sistemskih dinamika ono sužava naš vidokrug i ne dopire do onih dubokih dijelova nas koji su dirnuti i koji osjećaju posljedice. Postoji dio nas koji nije dirnut nikakvim moralnim, zakonskim, religijskim ili humanitarnim uvjerenjima.

 

U konstelacijama, kroz koje otkrivamo dinamiku i efekte ovog čina na nivou duše, vidimo da:

  • Začeće djeteta povezuje muškarca i ženu doživotno, bez obzira na ishod trudnoće.

 

  • Samim začećem muškarac i žena postaju roditelji. Jednom kad je dijete začeto nije više moguće „ne postati roditelj“, što god da mi odlučimo ili što god da se desi sa djetetom u trudnoći. Konstelacije nam jasno pokazuju da su ova djeca dio našeg sistema, dio nas, dio partnerstva, dio obitelji, bez obzira na to da li su se rodila ili ne, dio naše duše. I ostaju to bez obzira na ishod trudnoće ili partnerstva. Mnoge teškoće koje imamo  u životu i odnosima proizlaze iz našeg odbijanja da ovo vidimo i prihvatimo.

 

  • Svako začeto dijete je također dio entiteta duše/tijela partnera, muškarca i žene. Samo naše dualističko gledanje na svijet može dijete smatrati dijelom žene samo zato što ga žena nosi u svom tijelu. Svako začeto dijete je također dio duše/tijela i muškarca kroz kojeg je začeto. Argumenti da žena ima pravo donositi odluke o trudnoći samo zato što je dijete u njenom tijelu je proizvod ovog dualističkog / materijalističkog / mehanicističkog pogleda na svijet. Ovo je također argument, u konstelacijama vidimo, koji omogućava muškarcima da prebace odgovornost za donošenje odluke isključivo na ženu. A odgovornost za začeće, kao i za prekid trudnoće, uvijek oboje snose jednako. I posljedice također snose jednako.

 

Pa tako jedan muškarac, popularan zbog svojih savjeta po pitanjima ljubavi i odnosa, izjavljuje ovih dana da je „Poštovanje ženskog prava na izbor svetinja!“. Nema sumnje da će ovakve izjave doprinijeti njegovoj popularnosti. Međutim, ono što vidimo na nivou duše je da mnoge žene u konkretnim životnim situacijama koje uključuju ovakve „izbore“ zapravo nisu počašćene ovakvim stavovima. I često se osjećaju usamljene sa posljedicama preteške odgovornosti za donošenje odluke koje nose na svojim ramenima (ili u svojim utrobama).

 

Ono što je najžalosnije je da ne vidimo neraskidive niti sa kojima smo povezani i ne razumijemo duboku vezanost između nas i partnera, nas i djeteta, niti vidimo veću dušu koje smo svi dio i u kojoj smo svi povezani. Pa tako mislimo da možemo donijeti odluku da ne postanemo roditelji nakon što je dijete začeto, mislimo da to dijete prestaje postojati ako se nije rodilo i ako nikome ne kažemo za njega (ovo je jednako netočno kao i u slučajevima spontano pobačene djece), mislimo da dijete pripada samo ženi zato što je u njenoj utrobi, mislimo da partnerstvo završava kada mi odlučimo da više nismo zajedno, mislimo da postoji neka razlika ako je dijete začeto u braku ili sa ljubavnicom…sve je ovo vrlo ograničena slika svijeta u kojem živimo. I onda nam u takvom svijetu ne preostaje ništa drugo već da o ovakvim duboko spiritualnim stranama našeg življenja raspravljamo po novinama, sudovima, uličnim prosvjedima, forumima za ženska prava. Naša duša ostati će neimpresionirana takvim aktivnostima. Njoj je potrebno nešto drugo, nešto što daleko nadilazi okvire religiozne moralnosti, kao i okvire borbe za ženska prava.

Alemka Dauskardt

Magistra psihologije, voditelj sistemskih konstelacija

 

VAŽNA NAPOMENA: Udruga pruža besplatno sistemsko savjetovanje za žene, muškarce i parove koji se nose sa neplanirom trudnoćom

 

Od mnogih životnih odluka, postoje one sa dalekosežnim posljedicama koje se protežu generacijama. Situacija neplanirane trudnoće zahtjeva brzo donošenje odluke, upravo kada smo pod najvećim stresom, uvijek u uvjetima koji su na neki način opterećujući, komplicirani i nimalo „idealni“. Ako sva odgovornost za odluku ostaje na ženi, to predstavlja ogroman teret, pa posljedice svoje odluke, za ili protiv, mnogo žena također nose same. Desetljećima kasnije, ovo se često pokazuje kao prevelika cijena za „pravo da same odlučuju o svome tijelu“.

Nekad smo sigurni, nekad neodlučni, nekad odluku moramo donijeti sami, nekad zajedno, neke odluke zažalimo, neke ne, neke odluke imaju bolji, neke lošiji efekt na sve uključene. Bilo kako bilo, neprocjenjivo je imati mogućnost da našu odluku i njene dugoročne posljedice sagledamo u širem kontekstu našeg života – a odluka da se rodi dijete, kao i odluka da se prekine trudnoća neizostavno će imati dalekosežni efekt na sve uključene: ženu, muškarca, njihovu postojeću ili buduću djecu, njihov odnos, kao i sve buduće potencijalne partnerske odnose, njihove pretke, te samu dušu djeteta koja je u pitanju. Konstelacijski pristup nam pruža tu mogućnost i može predstavljati izuzetan resurs kada se nađemo u ovakvoj situaciji, jer na neki način, kao promatrač, možemo pogledati u našu situaciju i vidjeti što i koga ona sve uključuje i što je najbolje za nas i za druge na duge staze.

Sistemsko savjetovanje u ovakvoj situaciji na podrazumijeva davanje savjeta, već priliku da bolje sagledamo situaciju iz svih uglova i donesemo odluku sa kojom ćemo biti u miru i nastaviti živjeti dobro. Ovakvo „savjetovanje“ nam omogućava pogled kao iz ptičje perspektive i lišeno je svih moralnih, religioznih ili svjetonazorskih uplitanja. Ono što je najvažnije, pitanje sistemskog pristupa nije pitanje naših prava ni sloboda, pa ni odgovornosti toliko kao pitanje „što je najbolje za dušu?“ kao i „što me vodi naprijed, a što ograničava?“.

Razumijevajući važnost ovakvih vrsta odluka, kao i raznih pritisaka na djelu u takvim situacijama, udruga „KONSTELACIJA“ nudi besplatno, jednokratno, potpuno povjerljivo sistemsko savjetovanje u trajanju od sat i pol za one koji to žele i koji smatraju da bi im bilo od koristi, bilo pojedinačno za žene, za muškarce ili za par. Za dogovor, kontaktirajte nas na mail: konstelacija.kroacija@yahoo.com.

 

Napomena: Udruga ne prima financijsku pomoć ni od koga, nije povezana sa crkvom, državom, niti pripada bilo kojoj „pro-Life“ odnosno „pro-Choice“ organiziranoj skupini. Sistemsko savjetovanje pružaju educirani stručnjaci koji rade po sistemsko-konstelacijskom pristupu.

 

 

 

Spomenik nerođenom djetetu, Slovačka