Moja prava priroda

Izvještaj iz konstelacijskog laboratorija

“Moja prava priroda” 

11. & 12.12.2021.

 

Dvadesetak hrabrih duša otvorilo se za uvide o našim individualnim životnim situacijama, ali i za uvide iz Polja na univerzalne teme života i smrti. Nismo mogli ignorirati širu društvenu / ekološku / epidemiološku pozadinu na kojoj se naši životi odvijaju u posljednje dvije godine, jer svi osjećamo posljedice, na ovaj ili onaj način. Zato smo postavili jednu kolektivnu konstelaciju prirode sa njenim različitim aspektima kao što su voda, zrak, zemlja i drugo. A onda smo kroz osobno pitanje jedne sudionice imali priliku pogledati i u kontekst vezan za Coronu i dobili uvid iz reprezentacija za virus, cjepivo, manipulatore, znanost, slobodu odlučivanja, prirodu, strah i drugo. Dole ispod je kombinirani sažetak uvida iz obje konstelacije, onako kako je doživljen i viđen od strane voditelja, bez interpretacija, ali ipak neminovno subjektivan.

 

Pandemija

Ima nebrojeno mnogo aspekata koje je nemoguće sagledati i sumirati u „jednu istinu“ ili konačni zaključak. Svaki od ovih aspekata je istinit i svi aspekti pripadaju u širu sliku. Nema onih koji su u pravu , niti onih koji su u krivu. Dihotomije i podjele su lažne, kao i dilema cijepiti se ili ne.

Da, VIRUS je vrlo prisutan i živ. Najvjerojatnije pobjegao iz laboratorija, ali to nije važno jer sada ima svoj nezavisni život i neda se tako lako kontrolirati – „oteo se kontroli“. Nema neke osobite zle namjere, samo osigurava svoju egzistenciju. Gaji određenu naklonost prema cjepivu, odnosno sa njim je vrlo povezan.

CJEPIVO voli virus i osjeća se vrlo važnim jer je u centru pažnje. Kao da se u njemu krije neka tajna, ali nije tu da bi naštetilo: „od koristi sam i pomažem onima koji u mene vjeruju. Tu sam da služim ljudima, onima koji to žele. I ja se zasnivam na prirodnim zakonitostima.”

MANIPULATORI i manipulatori manipulatora postoje i koriste ovu situaciju svatko za svoje ciljeve. Prije svega oslanjaju se na STRAH , na razno razne strahove koje ljudi svjesno ili nesvjesno imaju, uključujući onaj od smrti, od cjepiva, od autoriteta, od ograničavanja slobode…

ZNANOST samo radi ono što je uvijek radila, usredotočuje se na mikroskopske činjenice, u želji da raščlani, razumije i kontrolira…virus, ali i sve što postoji, svu prirodu, prema svemu njen je odnos isti. Ne iz malicioznih pobuda, već iz želje da pomogne čovječanstvu. Želi i misli da može i treba sve kontrolirati: i virus i cjepivo i prirodu. Arogantna agresivnost znanstvenog materijalizma pokazala se s priličnom žestinom u ovoj reprezentaciji.

PRIRODA je samo tu, promatra strpljivo i mudro. Ne miješa se u ovo trenutno ludilo koje je zahvatilo čovječanstvo. Neki se okreću mudrosti prirode , tražeći u njoj spas, odvraćeni od nauke njenim nadmenim, kontrolirajućim, agresivnim stavom bez duše. No, takav površan “new agey” pristup nije dovoljan, ne pruža univerzalno rješenje.

LJUDI izmučeni, izluđeni svime ovime ne znaju više u šta da vjeruju. I nesvjesni svojih strahova kroz koje ih se manipulira, bore se za prevlast svojih ideja i argumenata. Nesvjesni onoga što ih zapravo pokreće. Nesvjesni onog što je bitno. Postaje im važna borba za slobodu odlučivanja, ali sve ovo ih odvlači sve više od onoga što je zaista bitno, od njihove prave prirode i od Života (od pune participacije u energiji života).

SITUACIJA  u kojoj se nalazimo već dvije godine samo je rezultat podvojenosti i naše odvojenosti od nas samih, od naše prave prirode, našeg duhovnog bića. Istovremeno je i uzrok i potiče daljnju podvojenost, fokus na nebitno, dok se sve više udaljavamo od energije života, sve više gubimo kontakt sa njom…uz nesagledive posljedice za nas i planetu.

LJUDSKA SVIJEST ne vidi da je dio jedne šire kozmičke svijesti kojom je sve prožeto.

SOLUCIJA. Jedan od prvih koraka ka eventualnom rješenju je prestanak traženja rješenja, kao i napuštanje nade u brzo i jednodimenzionalno rješenje. Trebamo razumjeti da je puno aspekata ove situacije i da svatko vidi samo jedan dio i to vidi kao „univerzalnu istinu“. Shodno tome, trebamo se prestati iscrpljivati argumentima, prepucavanjem, dokazivanjem, „razotkrivanjem“ i sličnim.

Svi aspekti ove priče su istiniti, svi su povezani i svi pripadaju istoj priči. I svi su manje-više nevažni (cijepiti se ili ne je nevažna dilema). Za svakoga od nas situacija se prelama na drugačiji način, u zavisnosti od kuta prelamanja kroz prizmu naših osobnih situacija, strahova, uvjerenja, trauma, obiteljskih i karmičkih obrazaca.

 

Dokle god se iscrpljujemo u ovome, ne obraćamo pažnju na ono što je esencijalno: ne obraćamo pažnju na našu duhovnu prirodu u kojoj smo svi jedno i kroz koju smo povezani sa svom prirodom. Ne obraćamo pažnju na prirodu.

Zato i ne vidimo da siječemo granu na kojoj sjedimo, zagađujemo zrak koji udišemo i uništavamo zemlju koja nas hrani. Sve mi to znamo u našoj glavi, ali ne osjećamo to kao sječu vlastite ruke, nemogućnost udaha vlastitog života ili kao glad u našem trbuhu. Nismo svjesni svekolike povezanosti i spregnutosti nas i SVEGA. Ne osjećamo da smo dio neke veće cjeline i poričemo jednako pravo pripadnosti cijelim zajednicama živih bića koja nisu ljudi. Nadmeni smo u doživljaju sebe kao jedinih svjesnih bića ne samo na planeti, već i u cijelom svemiru! To nam, izgleda, daje za pravo da odlučujemo o sudbini planete, da sve gledamo samo kroz leću iskoristivosti za vlastite isfabricirane potrebe. Sve drugo je, u našoj slici svijeta, podređeno tome.

O, oholosti čovječanstva, ima li ti kraja?!

Da, izgleda da ima. Čini se da se već i nazire.

Ne u nekoj čudesnoj transformaciji u „novog čovjeka“ kojoj se neki nadaju ili u iznenadnoj „pomoći iz svemira“ koju drugi očekuju. Već u jednostavnoj činjenici da nas zemlja više ne može nahraniti jer je iscrpljena, da nas vode više ne mogu napojiti jer prestaju teći svojim uobičajenim tokovima i ciklusima i da je zrak koji trebamo za svaki udah – ustajali, umoran i crn. U konstelaciji se reprezentacija za vodu prestala gibati, reprezentacija za zrak je, sva u crnom, morala sjesti jer se nije osjećala dobro, a reprezentacija zemlje (hranjivog površinskog pokrivača planete) je potpuno iscrpljena, izmoždena, zalegla na stol). I iako se tračak nade ukazao uslijed promjene svijesti ljudi i polakog shvaćanja što smo učinili, zemlja je rekla da bi bilo potrebno jako mnogo da se ona oporavi i nije imala puno nade, a predložena rečenica „prekasno je“ odgovarala je energiji stanja ove reprezentacije, potvrdila je predstavnica. Ovo je bio vrlo težak, tužan, osviješćujući momenat konstelacije, iz kojeg je bilo teško krenuti dalje. To je bio i kraj (konstelacije). Mene je osobno preplavila tuga, duboka, tiha, sveobuhvatna, tuga kakvu nikada ranije nisam osjetila.

Kada se ne bi fokusirali na „Covid Cirkus“, onda bi morali uvidjeti i osjetiti sve ovo. Morali bi pokriti lice rukama i zaplakati. Morali bi pasti na koljena i predati svoju oholost u ruke silama većih od nas. Morali bi moliti svaku grudu zemlje, svaku travku, svako drvo za oprost i vlastiti spas. Morali bi osjetiti tugu kao kada se približava kraj najvoljenijeg bića na svijetu, a mi ga ne možemo spasiti. Morali bi se pomiriti sa vlastitom smrtnošću, sa vlastitim krajem, koji je možda bio upisan od samog početka. Morali bi se, uz sav strah i nelagodu, predati mračnoj noći duše da nas proguta, nas i sve naše stranputice, sve naše načine života i postupke koji su doveli do ovog stanja. Bez nade i nadanja, bez pogađanja i manipuliranja. I to je možda, samo možda, posljednja šansa prije nego li se ta noć spusti na našu cijelu planetu, na našu majku, majku sviju nas, jedinu i veliku – majku Zemlju: proći kroz našu mračnu noć duše da je nebi morali gledati kako se spušta na sve, na svu našu prirodu. Iako, i u ovom prijedlogu se krije nada, mogući izlaz, rješenje – ali ništa od ovoga nije se dalo nazrijeti u dubokoj sveobuhvatnoj tuzi završnog doživljaja konstelacije.

……………

Hvala svima koji su sudjelovali u ovom konstelacijskom laboratoriju dobivanja uvida.

Kao i svima onima koji su sudjelovali u velikom eksperimentu prirodne laboratorije zvanom Čovječanstvo.

….

Ovo je trenutak u kojem se ekran zatamnjuje. Moment suspendiranog očekivanja…a  na ekranu se pojavljuje  „Thanks for playing. GAME OVER“.

Ili optimistično „NEXT LEVEL“, za one koji još uvijek vjeruju da postoji šansa…

Bez obzira na ishod, utješna je perspektiva koja je došla iz reprezentacije energije Velikog Duha u konstelaciji: „Sve je u redu. Sve je upravo onako kako treba biti.“

 

Alemka, 12.12.2021.

 

1924743_849012491799957_7114332355314379161_n

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s