Seksualnost: mudrost tijela

VEZANOST

Veza između partnera je uspostavljena kroz konzumaciju ljubavi, odnosno kroz sam seksualni čin. Sviđalo se to nama ili ne, nerazrješiva vezanost između partnera proizlazi iz seksualnog ujedinjenja. Ne povezuje ih namjera ili izbor, već sam fizički čin. Samo ova činjenica ih čini parom i samo ovaj čin ih čini roditeljima.

Zbog toga ako je njihova seksualnost ograničena na neki način npr. zbog inhibiranosti, impotencije ili sterilnosti, vezanost se ne ostvaruje u potpunosti, iako to par želi. To također važi za partnerske odnose u kojima partneri izbjegavaju rizike seksualnosti i onda se suočavaju sa manje krivnje i odgovornosti ako se rastanu.

„Kada jednom partneri uspostave vezu kroz seksualnu intimu, rastajanje bez boli i krivnje više nije moguće.“ (Bert Hellinger)

Iako ova vezanost uzrokuje teškoće za roditelje koji se rastaju, ona također štiti njihovu djecu od egoističnih i hirovitih rastava.

Ova odlučna uloga koju seksualnost igra u vezanju partnera očito pokazuje prevlast tijela nad duhom. Možemo doći u iskušenje da obezvređujemo tijelo u usporedbi s duhom. Kao da je ono što je učinjeno iz fizičkih potreba, želje, seksualne privlačnosti ima manju vrijednost od onoga što postižemo kroz racionaliziranje i moralnu volju. Fizička želja pokazuje svoju moć i svoju mudrost tamo gdje razlozi i moralnost dosegnu svoju granicu i ustuknu. Želja se uvijek ponovno pojavljuje, i onda kada su se racionalna ograničenja umorila. Viši razlog i dublje značenje koje proizlazi iz instinktivnih fizičkih poriva nadilaze razum i volju.

OČUVANJE ŽELJE

Želja mora biti obostrana i oba partnera moraju davati i uzimati. Da bi odnos bio uspješan partneri moraju ravnopravno dijeliti rizike odbijanja, kao i radost davanja. Onaj koji želi je u slabijoj poziciji, jer drugi ima moć da odbije. Neki partneri žele moć i nadmoćnost davanja i stoga nikada ne traže – ne žele se razotkriti kroz svoju želju i zato na različite načine mogu pokušati umanjiti potrebu za partnerom. Jer nigdje nismo tako ranjivi kao kada želimo u našem najintimnijem odnosu. Ali zato partneri koji u podjednakoj mjeri žele i koji partnerovu želju tretiraju s poštovanjem mogu riskirati želju jedno za drugim uvijek nanovo. Tako njihov odnos može doseći veliku dubinu i bliskost.

Partnerski odnos se produbljuje, potvrđuje i obnavlja kroz seksualnost. Seksualnost je također barometar partnerskog odnosa na kojem se transgresije ljubavi brzo očituju. Prestanak intime u odnosima bez opravdanog razloga kao što je npr. bolest, često znači i kraj partnerskog odnosa kao takvog, čak i ako partneri ostanu zajedno. Jednako tako, izvanbračna seksualna veza često ima moć staviti točku na i bračnog života. Naročito ako je dijete začeto u novoj vezi (što znači oformljivanje novog sistema) najbolje rješenje je prekid dotadašnje veze. U mnogim slučajevima ipak parovi se radije pretvaraju da je moguće „vratiti se na staro“ nakon izvanbračne veze. Ali zakonitosti ljubavi se ne obaziru na formu ili naša nastojanja, kao ni na racionalna uvjeravanja ili moralne norme. Ljubav slijedi zakonitosti duše koje su u dosluhu sa našim instinktima i našom seksualnošću i ne obaziru se na razum ili moral.

KONZUMACIJA LJUBAVI

Seksualna konzumacija ljubavi nije samo osobni čin. Seksualno sjedinjenje muškarca i žene ima također i univerzalnu dimenziju. Ono nije samo privatno zadovoljstvo, već nešto što se proteže daleko izvan individualnog i što uvlači muškarca i ženu u univerzalni pokret. Sjedinjenje je potpuno kada su oboje povezani sa tom kretnjom, tim univerzalnim pokretom.

Žena se može predati ovom sjedinjenju i u potpunosti uzeti kada je povezana sa ženskošću u punom smislu. Izraz ove povezanosti sa ženskošću je ženina povezanost sa njenom majkom. Preciznije, povezanost sa njenom majkom kao ženom i majkom, kao i sa njenom bakom kao ženom i kao bakom. Ove linije povezanosti idu duboko u prošlost, tako da je žena nošena svojom ženskom lijnijom u osnovnoj progresiji života. Kada je ona u harmoniji sa ovom kretnjom, ona posjeduje snagu za potpuno predavanje i sjedinjenje, kao i snagu želje i strasti. Ona tada također posjeduje snagu da pristane na sve posljedice ovog sjedinjenja, što god da ono donese u njen život.

Isto važi i za muškarca. On se može predati i u potpunosti uzeti samo ukoliko je povezan sa univerzalnom muškošću u osnovnoj progresiji života. Onda on posjeduje mušku snagu, snagu muškosti, koja ima ratoborne oblike. Muškarac je u osnovi ratnik. Slabi muškarac nije sposoban za sjedinjenje jer nije povezan sa snagom svoje muškosti. Ratnik je onaj ko je spreman i ko može obraniti svoju obitelj. On stvara svoj put u životu i štiti i skrbi za svoju obitelj. Muškarac nema tu snagu ako se oslanja samo na sebe. Snaga dolazi od njegovog oca koji stoji iza njega kao muškarac i kao otac. Iza njegovog oca stoje njegovi djedovi i pradjedovi. Tada je muškarac nošen svojom muškom linijom i u harmoniji je sa svojom muškošću. Takav muškarac se može dati svojoj ženi i može je uzeti sa snagom, željom i strasti. On, također, može pristati na sve posljedice ovog sjedinjenja, bez obzira kakve one bile. U tome je veličina. U tom smislu je konzumacija ljubavi najveći nama znani čin. To je naša veza sa dubinama našeg bića. Sva druga razmjena u partnerskom odnosu crpi snagu iz ove osnove, iz ovog sjedinjenja.

Potpuno sjedinjenje je moguće kada oba partnera prihvate da trebaju ono što drugi nudi i da mogu dati ono što drugi treba.

Racionalne kalkulacije ne pomažu. Planovi i namjere skovane u glavama partnera vrlo brzo pokažu svoju nemoć. Ukoliko se vjenčamo zbog forme, želje za sigurnošću, zbog poboljšanja ekonomskog položaja, zbog vjere, zbog statusa, zbog toga što želimo partnera prvenstveno kao majku ili oca naše djece ili kao zamjenu za vlastite roditelje – brak je osuđen na neuspjeh.

Supružnici se možda i neće rastati, ali seksualnost, taj nepogrešivi barometar u odnosima, će biti ozbiljno narušena. Intima će biti problematična ili u potpunosti izostati. A nerijetko će jedan ili oba partnera uspostaviti izvanbračne odnose. Naša instinktivna priroda će kroz našu seksualnost pokušati dovesti stvari u red, ili bar iznijeti na vidjelo ono što nije u skladu sa životnim zakonitostima ljubavi u našem odnosu. Tako se preljub muža npr. u konstelacijama često otkrije kao pokušaj da se uspostavi sistemska ravnoteža u braku u kojem je muškarac tretiran kao dijete od strane žene. Okrivljavanje ili moralna osuda tu naravno ne pomaže.

U ovakvoj situaciji, na sistemskoj razini , kad se žena stavlja u ulogu majke, muževa ljubavnica je zapravo njegova žena. Ukoliko ljubavnica ostane trudna (a trudnoća se u takvim vezama često događa puno brže i lakše), stvoren je novi sistem, nova obitelj. Inzistiranje na očuvanju braka radi forme iz bilo kojeg razloga nema dobre posljedice ni za kojeg sudionika ove, ne tako rijetke životne drame. U ovakvoj situaciji jedino dobro rješenje je da se muž i žena rastanu i da muž ide u svoju novoosnovanu obitelj.

Ljubav želi istinu, a seksualnost je jedan od načina na koji je ljubav razotkriva. Muževa želja da bude vjeran u skladu sa svojim moralnim načelima, kao i jadikovke žene da je žrtva muževljevih seksualnih hirova, odnosno prijevare, ostavljaju dušu – ravnodušnom!

PRIMJER IZ ŽIVOTA

Muškarac i žena ušli su u vezu koja nije bila zasnovana na seksualnoj privlačnosti. Unatoč tome, lijepo su se slagali i imali dobar prijateljski odnos kojeg su i jedno i drugo željeli održati. Nisu imali djece. Onda je žena jednog dana (ili noći) imala strastveni „one night stand“ i ostala trudna. Njen partner joj je „oprostio“ i pristao podizati dijete kao da je njihovo. (Kako se tu osjeća žena, kako muškarac, kako ljubavnik, a kako dijete?!)

Iako su joj instinkti govorili drugačije, žena je pristala na ovaj aranžman, ali se njihova veza ipak raspala. A žena je imala osjećaj da je nevidljiva i da je nitko ne čuje niti uvažava. To je često posljedica tajni i skrivanja istine. Nakon nekoliko godina shvatila je da ne može dulje varati sebe, niti svoje dijete, niti svoju obitelj i odlučila izaći van sa istinom uz veliko olakšanje i sreću što je ona ona, što je njeno dijete to što je i začeto upravo u takvim okolnostima. Jer tu naravno nema ničeg lošeg. Loše je jedino kad probamo prevariti sebe, ili zapravo, zakonitosti ljubavi koje vladaju u našim odnosima. Kada ne prihvaćamo ono što je, već nastojimo život kreirati sami, drugačiji od onog što se stvarno događa.

Interesantno je kako je žena opisala svoj osjećaj potpune otuđenosti i nepripadanja na sprovodu oca svog partnera. Budući da je imala dijete sa drugim čovjekom, ona je zapravo pripadala drugom obiteljskom sistemu i zaista nije imala puno veze sa obitelji svoga partnera. S druge strane, „igrom slučaja“ postala je vrlo dobra prijateljica sa sestrom svog ljubavnika, oca svog djeteta, koja se također vrlo dobro slagala sa njenim djetetom i ne znajući da je ona zapravo djetetova tetka. Sistemske povezanosti i zakonitosti nije moguće prevariti.

Razum je voljan, ali tijelo je mudro.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s