Metoda sistemskih konstelacija relativno je novi pristup terapiji i uravnoteženju životne energije koji nije lako prenijeti u riječi. Jedini način da se sazna o čemu se tu zapravo radi jest iskustveni: samo doživljaj ovog pristupa na djelu može nam omogućiti pravo razumijevanje.
Opisano vrlo sažeto, konstelacijska metoda koristi osobe, sudionike iz grupe koji se obično ne poznaju, da predstavljaju članove (obično obiteljskog) sistema, odnosno članove obitelji osobe koja ima pitanje, koji se onda pozicioniraju u prostorni odnos, “postavljaju u konstelaciju”. Ovim relativno jednostavnim postupkom (pod uvjetom da su zadovoljeni određeni parametri i uz nadzor iskusnog voditelja) možemo vrlo brzo doći do preciznih informacija o osobama koje su predstavljene, kao i dinamikama obiteljskih odnosa. Iako predstavnici o njima ne znaju ništa. I iako se radi o o osobama i događajima koji su udaljeni prostorno i vremenski, i koji možda više nisu među živima. Točnost ovako dobivenih informacija je mnogo puta provjerena i dokazuje se kroz svaku novu konstelaciju.
Ovaj fenomen, u konstelacijama nazvan “fenomen percepcije predstavnika” ne može se u potpunosti objasniti u okviru poznatih i priznatih znanstvenih paradigmi o ustrojstvu svijeta. I zbog toga možda neće biti prihvatljiv onima koji žele prvo znati kako nešto funkcionira prije nego što se prepuste samom doživljaju.
Sistemski konstelatori se u pravilu ne opterećuju puno racionalnim objašnjenjima ovog fenomena koji redovno koriste u svome radu. Kroz praktičnu primjenu i sada već više od 30 godina akumuliranog iskustva, oni koji se bave konstelacijama našli su način kako da koriste fenomen dobivanja informacija iz “polja koje zna”u olakšavanju mnogih problema življenja i kada ne mogu u potpunosti objasniti mehanizme njegova djelovanja.
Konstelacijska metoda također baca novo svjetlo na zdravlje i bolest kao i na obiteljske dinamike koje su odgovorne za jedno i drugo. Bolest se pojavljuje kada imamo problem povezanosti u odnosima ili kad nismo pravilno ukorijenjeni u život. Zdravstvene teškoće (one koje doživljavamo kao fizičke i one koje doživljavamo kao psihičke) često se pojavljuju kada postoje konkretne osobe koje su isključene iz našega šireg obiteljskog sistema ili upućuju na neki konkretan događaj ili situaciju iz prošlosti koja traži razrješenje. Rješenje se nalazi kroz uključivanje. I kroz povezivanje problema s njegovim kontekstom koji uvijek leži na sistemskoj razini, obično na nivou širega obiteljskog sistema koji se proteže i kroz nekoliko generacija. A metoda sistemskih konstelacija omogućava nam upravo to.
Poput sada već zastarjelog procesa razvijanja fotografija, kada postavimo konstelaciju, ove do tada skrivene dinamike koje stoje iza životnih teškoća za koje nemamo objašnjenje, počinju se polako pomaljati na našem “konstelacijskom papiru”. Sve dok ne postanu kristalno jasne, vidljive našem oku i razumljive našem razumu. I kao takve, otvorene za promjenu.
Kada ih malo bolje upoznamo, onda možemo vidjeti da je i bolest, na primjer, izraz ljubavi. Razboljeti se, naime, možemo za mamu ili umjesto nje. Kroz našu bolest možemo izraziti poriv da slijedimo u smrt osobu koju volimo, a koju smo izgubili. Našom bolešću također možemo podsjećati druge članove svoje obitelji na nekog zaboravljenog ili nepravedno isključenog člana našeg obiteljskog sistema. Kao na primjer na mrtvorođenu stariju sestru ili dijete dano na posvojenje koje se ne spominje.
Takva je dubina te instinktivne ljubavi u našim primarnim sistemima da ona bolest, pa i smrt, ne vidi uopće kao nešto zastrašujuće, već kao cijenu koja se voljno (iako nesvjesno) plaća za očuvanje cjelovitosti tih sistema, kao i naše vezanosti i našeg pripadanja njima.
Konstelacijska metoda omogućava nam razumijevanje ovih, ponekad pogubnih procesa, kao i njihovu promjenu. Snagu ove arhaične, instinktivne, slijepe ljubavi moguće je iskoristiti tako što ćemo je preusmjeriti i izraziti kroz zdravlje i uspjeh, umjesto kroz bolest i teškoće. Ali ovu snagu i njeno djelovanje treba prvo upoznati, razumjeti i priznati. Tek tada se otvaraju mogućnosti za promjenu.
Koja su to saznanja o našim odnosima koja dobivamo kroz konstelacije?
Ova saznanja o funkcioniranju ljudskih odnosa uključuju npr uvide o tome:
- Kako najbolje funkcioniraju odnosi između muškaraca i žena
- Kakav mora biti odnos roditelja i djece da bi se djeca osjećala sigurnim i bila spremna prihvatiti život
- Što je prikladno, a što ne u odnosu roditelj – dijete
- Štetnost zamjene uloga roditelja i djece i kako je izbjeći
- Da mnogi uzroci depresije i ograničene životne energije dolaze uslijed odbacivanja života takav kakav nam je dan i kakav nam je došao kroz naše roditelje
- Da ukoliko roditelji nose teret, djeca im pokušavaju pomoći tako što njihov teret žele preuzeti na svoje leđa, često kroz bolest i životni neuspjeh
- Kao i da mnogi problemi koje imamo danas imaju svoj uzrok u događajima iz prethodnih generacija koji nisu razriješeni na dobar način.
Većina ovih dinamika odvija se na nesvjesnom nivou i kada se osvrnemo na svoje živote često nećemo moći razumjeti zašto se naši životi odvijaju po određenim obrascima, čak i kada to ne želimo. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo odgovore na vrlo konkretna osobna pitanja kao što su:
- Zašto sam odabrala ovu profesiju
- Zašto sam odabrala nasilnika za muža
- Zašto se osjećam kao da nigdje ne pripadam
- Zašto stalno imam doživljaj odbačenosti
- Zašto postoji konflikt između mene i djece
- Zašto sam depresivna
- Zašto ne mogu ostvariti partnerski odnos
Na mnoga od ovakvih i sličnih pitanja postoji odgovor, odnosno postoji razlog za većinu životnih situacija u kojoj smo se našli.
U velikom broju slučajeva metoda sistemskih konstelacija nam omogućava da otkrijemo uzročno-posljedičnu vezu između trenutne životne situacije, odnosno neke poteškoće, životnog problema i određenog događaja, situacije ili doživljaja iz naše obiteljske prošlosti. Također, otkriva nam zakonitosti i sile koje vladaju nama i našim odnosima, koje su uglavnom skrivene i podsvjesne i o čijem se postojanju vrlo malo zna.
To ne znači da su ove sile nova, moderna pojava, naprotiv, za njihovo postojanje i važnost znale su mnoge drevne i plemenske kulture. Nerazumijevanje ovih sila i nepoznavanje mehanizama kojim one djeluju na nas, također, ne znači da nismo pod njihovim uticajem. Posljedice njihovog djelovanja vidimo svakodnevno u svojim životima, a kroz konstelacije vidimo i način njihovog djelovanja.
Ove sile bi mogli usporediti sa silom gravitacije. Koliko znamo, gravitacija je oduvijek bila dio pojavne stvarnosti na ovoj našoj planeti, ljudima su jabuke oduvijek padale na glavu ako su sjedili ispod stabla. Newton nije izumio gravitaciju, samo nam je pomogao da je razumijemo našom glavom, odnosno našim razumom, a ne samo čvrgom na našoj glavi.
Upravo tako nam ove sile koje djeluju u našim životima i čija je svrha uređenje naših odnosa u obitelji i zajednici, lupaju životne čvrge na različite načine: čine nas nesretnim, bolesnim, razvode naše brakove, odnose djecu u ovisnost, čine nedostupnim ono što najviše želimo – sve dok ne spoznamo njihove zakonitosti i mehanizme njihovog djelovanja, i dok se sa njima ne uskladimo. (Dok se možda ne maknemo ispod stabla sa kojeg padaju jabuke.)
Mnoge discipline sve se češće suočavaju s ograničenošću jednodimenzionalnih pristupa koji se oslanjaju samo na pojedini simptom, pojedini organ, te pojedini kemijski, fiziološki ili psihološki aspekt poremećaja zdravlja. Sve smo svjesniji svojeg neznanja o tome što zapravo uzrokuje većinu fizičkih i psihičkih bolesti, kao i nemoći da narušenu homeostazu dovedemo u red invazivnim procedurama, farmakologijom, pa i psihoterapijom. Nepremostiv jaz između duha i tijela u našem poimanju svijeta ne dovodi nas bliže rješenju.
Konstelacije nam otvaraju nove mogućnosti jer nas vode na drugačije mjesto, u pomalo čudesan krajolik gdje ne važe uobičajena pravila. Otvaraju nam pogled na svijet koji je istovremeno začudan i neizrecivo lijep: svijet u kojem su duša-tijelo jedan entitet , svijet u kojem smo svi povezani, u kojem nitko i ništa nije zaboravljeno, u kojem postoje zapisi o svemu što se ikada dogodilo, u kojem se savjest grupe brine za svakog člana podjednako i osigurava da nitko nije ostavljen ili zaboravljen, svijet u kojem je naša pojedinačna svijest dio kolektivne svijesti sa kojom se svaka individua može povezati u svakom trenutku i re-kreirati cijeli hologram sistema/grupe kojoj pripada, u kojoj jedan pojedinac može promijeniti ne samo sadašnjost već i prošlost i budućnost svojeg obiteljskog sistema, u kojem se informacije prenose kroz prostor i vrijeme trenutno, u kojem umrli i dalje u nama žive i u kojem duh pokreće sve jednako i u jednom pravcu, ne praveći razliku između dobrih i zlih, jer u tom svijetu nema podijeljenosti i sve je Jedno.
Alemka Dauskardt
Zapisi na duši 