Ljubav i rat / Love & War

 

Muškarci su oslabljeni kroz generacije, najviše kroz ratove. Ili su odsutni očevi i muževi dok ratuju, ili se nisu iz rata vratili, ili su se vratili kao prazne ljušture, samo fizički prisutne.

Žene su kroz generacije naučile da se ne mogu osloniti na muškarce. Poginuli djedovi i emocionalno odsutni očevi odgajaju sinove koji ne stupaju u svoju punu muškost i ne mogu preuzeti odgovornost svoje muške uloge. Žene u odnosu sa njima ostaju razočarane i same, rađaju djecu, ali i “oblače hlače”, preuzimaju i odgovornosti muškaraca. Time je i njima onemogućeno ostvarenje njihove pune ženskosti. Osjećajući se nadmoćno, gledaju na muškarce sa indignacijom ili ljutnjom. Najviše od svega su umorne i razočarane. Svoje sinove onda vežu uz sebe i često se od njih nadaju dobiti ono što nisu dobili od njihovih očeva.

A kći niti može imati dobro potrebno iskustvo sa prvim muškarcem u njenom životu – njenim ocem, niti može naučiti punu ženskost od svoje majke. Sin odrastao u ovakvoj dinamici ne može postati dobar muž, niti ova kći nekom dobra žena. Krug se zatvara. Živimo u vremenu oslabljenih muško-ženskih odnosa, oslabljene muškosti i naoko jake, ali neispunjene ženskosti. Ovo su prave, ozbiljne, tragične posljedice ratova. Ukoliko se oni ponavljaju kroz generacije (kao na našim prostorima), potrebno je ponekad otići i pet generacija unazad da bi se u određenoj obitelji pronašla zdrava, neoslabljena muška ili ženska energija.

Partnerski odnos uključuje sve ovo. Tako često partneri vide samo jedno drugo, i u ljubavi i u konfliktu. Kada smo zaljubljeni vidimo samo jedno drugo. I kada stvari, neminovno, pođu po zlu, ne preostaje nam ništa drugo već da krivimo jedno drugo. Pronalaženje izlaza iz ovakve situacije je u proširivanju našeg vidokruga, tako da on uključuje ne samo našeg partnera, već i njegove roditelje, pretke, porijeklo i sve ono što pripada u njegovu / njenu obiteljsku sudbinu. Kada iza našeg partnera vidimo sve ono što on / ona donosi sa sobom, sve što pripadanje njegovom / njenom obiteljskom sistemu podrazumijeva, sve prošle traume, sve pokidane veze sa svim posljedicama, tek tada možemo reći da vidimo našeg partnera. I tek tada možemo reći istinsko DA našem partneru. I tada nema iznenađenja ili ljutnje kada zaljubljenost prestane i kada se u našem krevetu pojave svi duhovi prošlosti.

Partnerski odnos može izdržati test vremena i težinu životnih zadataka samo na ovaj način, uz ovakav proširen vidokrug značenja pojma LJUBAV.


Patrijarhat je naudio muško-ženskim odnosima, žene su danas u obrambenom stavu, ne usuđuju se vjerovati i prepustiti muškarcu jer je on u prošlosti zloupotrijebio to povjerenje.

Zašto su muškarci zloupotrijebili to povjerenje kroz patrijarhat i njegove institucije i zloupotrijebili žene? Zato što su i oni sami bili zloupotrijebljeni od strane patrijarhata. Kroz njega su i oni sami bili žrtve. Njihova istinska priroda zaštitnika i onoga tko je u službi ženskog principa, koji ga poštuje i čuva je iskorištena. Instinktivan poriv muškaraca da brani svoje pleme, svoje žene i djecu od svih opasnosti i napada, iskorišten je za regrutiranje muškaraca u vojsku (instrument patrijarhata) koja je onda poslana u tuđe zemlje kao osvajačka, u službi ove ili one imperije.

Ovakvi ratovi koji odvajaju prirodni instinkt očuvanja i zaštite našeg plemena od samog ratovanja, ubijaju dušu ne samo muškaraca, već i same ljubavi. Lišeni smisla ovi ratovi odvode muškarce od njihovih žena i obitelji, daleko od zemlje njihovih predaka. Ovakvi ratovi ne ubijaju muškarce samo literalno, već kradu dušu i onih koji prežive. Kada se samo kao prazne ljušture vrate svojim ženama, one znaju da su izgubile onog muškarca kojeg su nekad znale, onog ponosnog ratnika koji je osvojio njeno srce.

 Mi danas živimo u svijetu u kojem su i muškarci i žene, oboje iskorišteni i ranjeni, prepušteni sami sebi i svojoj nemogućnosti da se povežu na dobar način jer su i jedno i drugo izgubili dodir sa svojom istinskom spiritualnom prirodom. Osuđeni na življenje u kojem ćemo i jedni i drugi biti nezadovoljni, upirati prst jedno u drugo, optužujući se međusobno, bez ljubavi.

Ljubav je ostala tamo negdje daleko. Potrebno je naći put nazad kući. A to možemo jedino zajedno. Za taj, kao i svaki drugi životni zadatak, neophodno smo potrebni jedni drugima: muškarci i žene.


 

ENGLISH

Men have been weakened through generations, mostly through wars. They are either absent fathers and husbands while fighting, or they haven’t returned, or they came back as empty shells, their souls not really present.

Women have learned through generations that they can not rely on men. Killed grandfathers and emotionally absent fathers raise sons who are not able to step into their manhood fully. In relationship with them women feel disappointed and alone, bearing children, but also taking over male responsibilities. Through this, a women’s path to their full womanhood also remains blocked. They feel superior to men or angry. Mostly, they feel betrayed and tired. Their sons they hold closely to themselves, hoping to get from them what they did not get from their fathers.

These sons can not grow fully into the role of a man and a husband. A daughter also can not learn from this mother how to fully be a woman. The circle is closed. And these are the real, serious, far reaching, tragic consequences of wars. These are also victims of wars. With recurring wars, we sometimes need to go five or more generations back to find strong, unburdened, free flowing male or female energy.

Alemka Dauskardt

men-going-to-war

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s